Mamina je juha najbolja na svijetu. Kad ona opere rublje, ono je tako čisto i mirisno, a košulje su uvijek besprijekorno izglačane. No je li majčina briga pravi razlog zašto se danas mladi sve teže osamostaljuju i sve teže odlaze od kuće? Na žalost, nije, a mnogi bi mladi voljeli da je samo domaća juha ono što ih drži kod kuće. Njihovi su roditelji mnogo lakše pronašli posao i riješili stambeni problem, a u svojim dvadesetima već su imali i po dvoje djece... Mladež danas ostaje kod kuće dugo godina nakon završetka fakulteta ponajviše zbog stambenog problema i zato što država mladim i obrazovanim ljudima ne daje poticaje.
NATALIJA BENKO (25)
Dok je studirala, imala je samo jedan cilj: završiti taj studij. Sada kad je novinarka s diplomom u ruci cilj je raditi, usavršavati se i za to biti dobro plaćena.
– Radim kao radijska novinarka i morala bih biti sretna što sam uspjela uopće dobiti posao. Zato se ne bunim zbog plaće već razmišljam gdje bih i kako još mogla zaraditi – objašnjava Natalija.
Iako radi već dulje, dosad nije uspjela ništa uštedjeti, a san joj je da sebi priušti profesionalni diktafon koji je više nužno zlo nego želja. No još će malo morati pričekati jer mu je cijena čak 2500 kuna!
– Situacija je tragikomična. Danas se mladi mnogo oslanjaju na roditelje koji im pomažu jer teško se osamostaliti. No za pet se godina svakako vidim na dobrom poslu u odnosima s javnošću ili na radiju s dobrom plaćom. Ide se mic po mic, ali se ide – optimistično zaključuje Natalija.
IVAN SAMEC (25)
Mladi inženjer građevine Ivan Samec živi kod kuće jer sebi stan ne može priuštiti, a tome je tako u većine drugih mladih ljudi.
– Tek sam počeo raditi u projektnom uredu, a posao sam dobio svojim zalaganjem i trudom, ne preko veze. Razmišljao sam podići kredit i kupiti bolji automobil jer ovaj koji vozim star je gotovo 20 godina. No kad sam shvatio koliko će mi trebati da otplatim taj automobil i koliko će me stvarno na kraju stajati, odustao sam – kaže Ivan.
Odustao je od auta, ali i ostalih luksuza na koje još neko vrijeme ne može računati. Također smatra da ne može živjeti vječno u kući s roditeljima zbog – sukoba generacija.
– Meni je luksuz putovanje u Egipat na koje ne bih otišao da mi ga roditelji nisu darovali za diplomu. Luksuz mogu biti i malo bolje tenisice koje stoje 800 kuna ako nemaš za njih – smatra Ivan koji se ne boji rada te misli kako će ga samo upornost i trud dovesti do boljeg života.
ZORAN ŠPEHAR (25)
Nakon završetka fakulteta mladi kreću od ništice, a država ni jednom mjerom ne pomaže mladima, pa makar da samo nađu posao. Prije je bilo drukčije. Većina se naših roditelja zapošljavala odmah nakon srednje škole, postojale su bolje mogućnosti kreditiranja. Mnogo se lakše živjelo i kretalo u život nego sada – smatra Zoran Špehar (25), diplomirani pravnik i vježbenik u odvjetničkom uredu.
– Stan je 90 posto briga svakog mladog čovjeka. Više od pola plaće odlazi na stanarinu i režije, a to je financijski preveliko opterećenje. Mislim da se okrenuo sustav vrijednosti, a mladi su potplaćeni i teško uspijevaju ako nemaju roditeljsko zaleđe – kaže Zoran.
Iako sada živi kod roditelja, smatra kako se djeca moraju maknuti kako bi naučili biti odgovorni.
– Kad se makneš od kuće, shvatiš da ne možeš razgovarati na mobitel satima jer nećeš moći platiti račun i da ne možeš stalno izlaziti. Meni za posao treba odijelo. Kupio sam jedno, dvije košulje i kaput i platio račun na šest obroka maminom karticom jer moja ne podržava rate. Znao sam da sebi sljedećih šest mjeseci ne mogu više ništa priuštiti – ističe Zoran.
KRISTINA SUPANZ (26)
Bila su to druga vremena, ali i drukčiji način života, smatra 26-godišnja Kristina Supanz.
– Mislim da su tada ljudi imali više hrabrosti krenuti u rizik. Mama me rodila sa 23 godine, a ja sa 23 nisam imala ni ozbiljnog mladića – kaže 26-godišnja Kristina Supanz koja radi kao konobarica, a studira na VERN-u kako bi jednog dana bolje živjela.
Kristina smatra i kako danas mladi teško odlaze od kuće jer im je ondje sve servirano.
– Mladi misle: dok ne moram, neću se seliti. Mama kuha, pere, glača... Platim katkad račun za telefon, kupim za kuću nešto kad zatreba, ali roditelji mi govore da je najvažnije da štedim – kaže Kristina koja se zbog malih primanja još ne može odseliti od kuće. Za nekoliko godina vidi se na boljem poslu i u svom stanu koji će, dakako, kupiti na kredit jer kako kaže, danas se ništa ne može bez kredita.
– Studiram jer je znanje danas moć i pomoći će mi da bolje živim. Sada strašno mnogo novca odlazi na režije pa sebi ne mogu priuštiti da se odselim od kuće jer život u stalnom odricanju nije lijep, ali treba biti optimističan i nadati se najboljem – ističe Kristina.
Život s roditeljima: Ne drži ih u kući mamina juhica, nego nemaju stan
Nakon završetka fakulteta mladi kreću od ništice, a država im na tom putu ne pomaže ni jednom mjerom
Komentara 7
U bivšem sistemu su radnici dobivali stanove od poduzeća sa SSS a sada sa VSS moraju uzimati kredit na 30godina i strepiti da li će ga moći otplatiti.Ti koji su dobili stan su dobili kapital,dok drugi (prosvjeta,zdravstvo) nisu niti u prošlom niti u sadašnjem sistemu dobili niti kvadrat stana ali su uredno uplaćivali u stambeni fond.
Suosjećam. Diplomiraš na uglednom fakultetu i onda shvatiš da ti je plaća manja od Hrvatskog prosjeka. Kako jadno. Ne želim ići van iz ove zemlje, jer želim reći svima i svakom poštenom čovjeku kojeg sretnem BORI SE POŠTENJEM. Jedino tako možemo nešto pozitivno napraviti za budućnost i da to osjete svi, a ne samo neki. Ja to radim i možda je to naivno, ali nadam se da još ima šanse za nas.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Nek mi netko još počne nešto tupiti da se danas živi bolje nego u socijalizmu....stvarno bih više volio za svagda raspraviti to. Evo ja sam Dipl. Ing. 32 godine, supruga dipl ing. 24 godine dvoje djece od 7 i 5 godina....i još smo podstanari s tim da sam ja dobio otkaz početkom ove godine i jedini posao našao na bliskom istoku otkud sada pišem....stariji sin ide u školu i nema šanse da se selimo svi neko vrijeme, tako da smo sada razdvojeni i što bih ja sad trebao misliti o našoj državi....?