Završila je i ovogodišnja korizma. Znajući da je to bilo vrijeme četrdesetodnevne priprave za Uskrs kada je uvriježeno da se vjernici odriču nekih svojih loših navika, slabosti i grijeha, moglo bi se reći da je sada oko nas puno više boljih, zadovoljnijih i sretnijih ljudi. Tijekom pokore "očistili" su svoje duše i tijela od mnogo čega lošeg, napravili su zaokret prema zdravijem, sretnijem i životu dostojnom dobrog čovjeka. Dalo bi se stoga zaključiti da će sada biti puno manje "ovisnika" o cigaretama, alkoholu, klađenju, psovanju, svađanju, laganju, varanju, novcu...
Nažalost, nije tako. Mnogi koji ustrajno i nepokolebljivo, gotovo zavjetnički odano, četrdeset dana ne čine ono što su sami sebi zadali kao pokoru, smatrajući to nečim štetnim za sebe, čim mine zadnji dan korizme, vraćaju se svojim slabostima i lošim navikama. Neki čak lakomije i s više halapljivosti nego prije. Zašto? Zašto čovjek koji je izdržao 40 dana bez nečeg lošeg ne može toj napasti odoljeti i dalje? Zašto stečena dobra navika ne može postati stalan dio nas? Ako smo 40 dana bili i izdržali biti bolji, zadovoljniji, ispunjeniji ljudi, zašto se olako odričemo tih vrijednosti vraćajući se starim "grijesima"?
– Ne znam vam to objasniti na pametan način. Čak me i sram kad me to tako pitate. Znam samo to da svake godine odlučim u korizmi odreći se cigareta. Izdržim svih 40 dana, ali se potom odmah vraćam pušenju. A prvih nekoliko dana to je baš onako sladostrasno. Pušim kao lud. Onda se vratim u normalu. U mom slučaju to je 10-ak cigareta dnevno. I tako do iduće korizme. Što mogu – kazao nam je 38-godišnji umjetnik Igor, dok nešto mlađa zubarica Vesna priznaje da se u korizmi ove godine odrekla šećera. Zbog toga nije bila na nekim specijalnim mukama. Koristila je med i javorov sirup, ali je onda za Uskrs i sama napravila pincu sa šećerom.
– I u hipu sam smazala gotovo pola pince – iskreno je rekla.
A što o povratku lošima navikama kažu psiholozi?
– Mi s korizmom kao da kupujemo svoje mjesto za raj, umjesto da shvatimo neke bitne stvari. Sve radimo kampanjski. Pretvaramo se da smo bolji na određeno vrijeme, i to smatramo nekom svojoj žrtvom. Ulažemo u rajske dvore, a što se ovozemaljskog života tiče, vraćamo se lošem jer smo inertni, jer smo konformisti. Trgujemo vjerom. Korizma nam služi da se svidimo Bogu, a ne ljudima. Doživljavamo je kao svoju vlastitu žrtvu, kao neko vlastito razapinjanje, a ne kao svoju pobjedu nad svojim slabostima. I to s namjerom da takvima ostanemo do kraja, a ne do nove prigode. Slabost je pušiti, a ne prestati pušiti. Ljudi se jako opiru promjenama, čak kada su one dobre. Uvijek se vraćamo starim obrascima. Nije da ljudi ne bi nešto htjeli, ali radije borave u sigurnom "zatvoru" nego u nesigurnoj slobodi u kojoj se moramo truditi – objasnila je psihologinja Volga Švorinić, dodavši da se treba odmaknuti od imidža o sebi kakvi smo bili te izgraditi novi imidž – kakvi bismo htjeli biti. Pritom je naglasila:
– Ako smo ovisni o hrani i te se ovisnosti želimo riješiti, onda unaprijed ne smijemo misliti da ćemo sad nešto silno patiti, već treba shvatiti da patimo i trpimo baš kad se prežderavamo. Znači, odricanje od nečeg lošeg ne treba doživljavati kao neko žrtvovanje i patnju, nego kao slobodan izbor. I u tom izboru treba uživati.
>> Što nam korizma predstavlja danas: Besmisleno odricanje ili vrijeme pokore
Većinu poruka katoličkog vjeronauka vjernici shvaćaju kao običaj a oni discipliniraniji za svaki slučaj povremeno se ispovijedi i pričesti.