Kao šestomjesečne bebe braća Maro I i Maro II došli su u sklonište za životinje. Danas imaju 12 godina, nalaze se na istom mjestu, a u Dumovcu imaju jedan drugog i prijatelja s kojim dijele kuću. Iako dopuštaju da se o njima brinu, djelatnici azila ne smiju im se previše približiti. Nisu izgubili volju za životom, objašnjavaju u Dumovcu, samo pomalo vjeru u ljude.
Braća Maro najstariji su psi u Skloništu za nezbrinute životinje Grada Zagreba u Dumovcu u kojem trenutačno boravi oko 180 pasa. Vrijeme je pojačanog ostavljanja životinja kao i svako ljeto, kažu u Dumovcu, ali i vrijeme pojačanog udomljavanja, čemu se vesele.
– Rekord nam je čak 99 udomljenja, koje smo imali 2012. godine u kolovozu. Svakog dana dolaze ljudi koji su zainteresirani za psa, a mi im nekako pokušavamo uvijek preporučiti one koji su tu već neko vrijeme, naši “nevidljivi psi” – objašnjava Gordana Popović iz Dumovca te dodaje da se ljudi, kad dođu, zaustavljaju najviše kod kaveza sa štencima, a neizmjerno mnogo ljubavi, kaže, mogu dati psi koji prvi put dom dobiju u odraslijoj dobi.
Potvrđuje to i njen kolega Sandrino Ninković koji među stanovnicima Dumovca ima i svog miljenika, Bundu, velikog križanca ptičara, ali i veliku mazu. – Kao i ljudi, svatko od njih je poseban. Muss, primjerice, najveći je darivatelj krvi, Brundo je naš promotor, bio je na Schengenfestu, dok je naš “deda” Azi nedavno proslavio deseti rođendan – govore Gordana Popović i Sandrino Ninković te dodaju kako je svakom psu najveće veselje kad ga se izvede iz kaveza na šetnju ili mu se posveti dodatna pažnja, za koju često djelatnici i volonteri, s obzirom na količinu štićenika, nemaju vremena. Ipak, prilikom svakog obilaska skloništa pse pomiluju, a i popričaju s njima, čemu se najviše razveseli križanac terijera Munja, koji je ostao bez svojih najboljih prijatelja jer su svi s kojima se družio udomljeni osim njega.
Igri s djelatnicima i volonterima vesele se i štićenici Noine arke, udruge koja na svoju skrb prima ranjene životinje te ih kasnije pokušava udomiti. U Noinoj arci, koja se nalazi također u Dumovcu, trenutačno je oko 120 pasa, a osim “Zagrepčana”, tamo je i nekoliko “Slavonaca”, koji još uvijek nisu našli svoje obitelji nakon poplava.
– Ljudi pse, ali i mačke ostavljaju pred vratima udruge, jednostavno ih svežu i ostave, nerijetko uzmu psa pa ga ponovno, nakon nekog vremena, vrate, a rijetko se udome stariji psi, svi radije uzimaju štence – potvrđuje i Zorica Juričić iz Noine arke pokušavajući iz kaveza namamiti Troya i Tebu, brata i sestru koji su spašeni nakon što ih je netko bacio u potok. Još na prvu ne vjeruju u potpunosti ljudima, ali kad se opuste, kaže Juričić, kao i svi psi, čovjeku postaju najbolji prijatelji.
>>Maca Mimi i pas Nemmo čekaju novu obitelj
Njima ko i nama, sve isto, jedina razlika je u tome šta mi imamo internet a oni nemaju, a možda je i bolje šta ga nemaju, samo bi se uz svu muku koja ih je zadesila još više sikirali.....