Ljubav je tu. Na plaži. Zlatni retriver, potpuno mokar, gura njušku. Na psećoj plaži hlače su mi mokre. Ne znam mu ime, i pas mene prvi put vidi, ali svidio sam mu se. Gura njušku čas u krilo, čas u šalicu s kavom, mokre šape su na ruci, hlačama, majici... Prijateljstvo na prvi pogled.
Zvoni mobitel.
– Idemo... – veli Nani (32).
Dobro se dobrim vraća
Nani Crikvenicu poznaje u dušu. Čas je na brodu, pa na motoru, u Selcu ili na Krku. Pa u Jadranovu. On nema mira. I svi ga znaju.
– Da dobijem večeras na EuroJackpotu, sve bih dao gradu. Nedostaje nam marina, sve ostalo Crikvenica ima. Sav bih dobitak uložio. Eto ti, ja za Božić i Novu godinu nazovem u policiju i kažem: ‘Ljudi, sretni vam blagdani!’ – govori Nani u centru grada. Sjeli smo na kavu.
Kad nekome treba uskočiti u pomoć, vele: ‘Zovi Nanija.’
– Ako mogu, pomognem. Neovisno je li naš, susjed ili gost. Eto ti priče, sve će ti biti za čas jasno, na što mislim – govori on dok šećemo centrom pa nastavlja:
– Kad sam imao tri godine, udario me automobil, vozio je čovjek više od 100 kilometara na sat. Susjed koji je vidio kako sam stradao odvezao me u Rijeku u bolnicu, bio sam u komi 18 dana. Sudbina je htjela da se i ja puno kasnije nađem u sličnoj situaciji. Motorist pao s motora. Pred mojim očima. Skočio sam taj tren, morao je što prije i on u bolnicu. Život mu je bio u pitanju, a tek kasnije sam doznao – to je bio sin čovjeka koji je mene spasio i vozio u bolnicu! Nevjerojatno. Dobro se uvijek vrati... Kad-tad, vjeruj mi... – govori Aleksandar Sanjin Popović.
Prolazimo gradom, njega zaustavlja jedna austrijska obitelj.
– Lani sam ih vodio na izlet, čovjek u Austriji ima građevinsku firmu s barem 50 zaposlenih, a tako je jednostavna osoba, tko bi rekao da je tolikim ljudima šef. Veseli ga – sladoled! Eto, jednim sam turistima popravio automobil, hladnjak ventilatora se pokvario. Vratili su se dvije godine kasnije i dali mi poklon – parfem i bombonijeru, ali i moju sliku kad sam im popravljao auto. To je gušt! – govori.
Šećemo Balustradom, a on kaže:
– Znaš li da je naša Balustrada proglašena najljepšom šetnicom u zemlji? Crikvenica ima toliko lijepih mjesta, toliko potencijala. Bili smo, ne tako davno, jači i od Opatije. Grad ima potencijala kamo god se čovjek okrene, pa pseća plaža je najbolji primjer. O njoj su pisali svjetski mediji! Sjetili su se te ideje susjedi Igor i Ruby. Stvari su jednostavne, treba samo razmisliti. Vidjeti ono što nam je pred nosom.
Šalabahter za gosta
Poznaje grad pa za turista radi najbolji plan. Kako u par sati upoznati čari.
– U Crikvenici je dobra kava u kavani Toš, Noštromu, kod Tete Ljilje ili u Anki. Nakon toga, u slastičarnici Inter preporučujem probati torte. Za kupanje – Kačjak, a tko želi, može sjesti i na bicikl pa krenuti prema Jadranovu. I uvala Slano lijepa je za kupanje. Kao i Podvorska. Na tom se putu mogu pronaći i mjesta gdje će turist biti sam. Tko želi na dobar roštilj, ide u konobu Ognjišće. Navečer Balustrada bar ima odlične koktele, Ox sjajne hamburgere, a tko želi u noćni provod, disko Pulse je novouređen, na svjetskoj je razini, a sjajan je provod i u klubu Sablja.
A tko ima brod?
– Rudine na Krku su idila. Stara ribarska kućica, pješčana plaža, a svega desetak minuta vožnje od Crikvenice. Tko hoće tirkiznoplavo more, ide do beach bara Tunar, tamo je milina. Za to brod ne treba...
Penjemo se prema unutrašnjosti, mjestu Tribalj.
– Moja je baka tu odrasla. Bilo je to doba kada su pješke, kao i drugi, odlazili u školu. Pa sedam kilometara do Crikvenice. Danas turist tu traži mir. Sve je više vila s bazenima, sve više onih koji su siti buke i žele biti sami. Tribalj je to mjesto. A imamo i – jezero. Nema toga što nemamo. Osim te marine, ali dobit ću ja EuroJackpot, riješit ćemo i to...
