S Jadranske magistrale, tridesetak kilometra prije Dubrovnika, skrećemo u Slano, turističko mjesto i administrativno središte općine Dubrovačko primorje koja je razvučena od obale do unutrašnjosti.
Slanska knežija
Sunce je bilo upeklo, a mi, parkiravši na Trgu hrvatskih pomoraca pokraj crkve svetog Jeronima i franjevačkog samostana, krećemo prema kneževu dvoru, pokušavajući u tih dvjestotinjak metara hoda uloviti hlad kojeg nigdje nije bilo. Zadihani i znojni savladavamo posljednji korak i ulazimo u dvor u kojem je još 1447. godine u Slanskoj knežiji utemeljena kancelarija. Ovaj je knežev dvor bio u privatnom vlasništvu, u Domovinskom ratu bio je uništen te je propadao sve dok ga prije nekoliko godina nisu obnovili i u funkciju stavili novi vlasnici – Društvo prijatelja dubrovačkih starina. Za djecu je ulaz besplatan, odrasli plaćaju 30 kuna, a dvor se može razgledati od 8 do 20 sati.
– Neki dan je oko 15 sati došla obitelj s dvoje djece – govori nam zaposlenica Sanja pa iz tih njezinih riječi shvaćamo da nismo ni mi najluđi kad je u pitanju tumaranje naokolo po jakom suncu. Dok nismo malo nadošli, hladimo se u predvorju gdje je i suvenirnica s majicama, šalicama, torbama... Sanja kaže da tim suvenirima, mahom s likom svetoga Vlahe, zemlja podrijetla nije Kina nego Hrvatska. U kneževu dvoru održavaju se i brojna događanja, baš je neki dan u izvedbi kazališne družine Kolarin odigrana komedija "Mare Fjočica".
Vodeći nas kroz odaje, Sanja nam govori o povijesti dvora i Dubrovačke republike, pokazujući i ovamo preseljen i izložen tegulama prekriveni kasnoantički grob u kojem su pronađena dva kostura 35-godišnjaka niska rasta. U prizemlju dvora nalazio se zatvor, a na središnjem mjestu u dvorištu originalni je stup srama na kojem su se, za opomenu drugima, bez hrane i vode vezivali prijestupnici. Stubama pokraj stupa penjemo se do lođe u kojoj su izloženi grbovi plemićkih slanskih pomorskih i brodovlasničkih obitelji, među kojima su najpoznatiji bili Ohmučevići čiji se ljetnikovac nalazio nedaleko od dvora. Taj je ljetnikovac kupio i uređuje ga Darko Pervan, "kralj laminata" koji u Slanom ima i vilu, a gradi i hotel. S lođe na dvoru pogled se pruža prema ljetnikovcu i crkvi svetog Jeronima pa mi, ostavivši Sanju, s turistima koji su upravo pridošli idemo k franjevačkom samostanu uz crkvu. U vrtu je samostana sv. Jeronima za posjetitelje otvoren lapidarij s ranokršćanskim sarkofazima i grobovima. Rekonstruirano je da je još 462. godine u jednom sarkofagu pokopan svećenik Anastazije. Ulaz u lapidarij ne naplaćuje se, već dobrovoljni prilozi ovise o volji posjetitelja.
Prolazeći rivom pa dalje pokraj konobe i kafića odakle se čuo glasan i veseo razgovor društva s kojim je sjedio legendarni novinar Goran Milić, koji u Slanom ima stan, po nešto više informacija o tome što ovdje raditi odlazimo u turistički ured u mjestu. Ljubazna zaposlenica "bombardira" nas informacijama i katalozima, govoreći kako cijelog ljeta organiziraju niz događanja, a nedavno je održan i tradicionalni sajam na otvorenom Sidž.
– Potrudili smo se da u ponudi bude za svakoga ponešto – izgovara.
Kad je još bilo slobodnoga mjesta, soba se u Slanom mogla naći za 35, a apartman za 50 eura, kaže ona. No pretragom na Bookingu mi u prvoj polovini kolovoza pronalazimo tek hotelski smještaj u kojem noćenje za dvoje stoji više od 2000 kuna.
Krstarenje Elafitima
Ruku punih prospekata o Dubrovačkom primorju, sadržajima na obali, ali i unutrašnjosti gdje se nalaze i Poučna staza Majkovske kornjače, zaštićene riječne vrste, kao i Kuća meda i tradicijskih proizvoda, izlazimo iz klimatiziranog turističkog ureda i krećemo prema šljunčanoj plaži Kosmatovica, putem prolazeći pokraj ACI marine "Veljko Barbieri" koja je u mirnoj i lijepoj uvali otvorena prije nekoliko godina. Iz nje mnogi kreću na izlet do Dubrovnika ili krstarenje desetak milja udaljenim Elafitima. No i oni koji nisu nautičari, u Slanom mogu pronaći zanimaciju za sebe, bilo da posjete tradicijsku kuću Dubrovačkog primorja, odvezu se javnim prijevozom do Dubrovnika ili jednostavno uživaju na nekoj od plaža...
Nekad je litra benzina bila 5,50kn, kruh 3,80kn, voda besplatna i nije bilo fiskalizacije i toliko nameta. PDV 22%, radnik 4.000-4,500kn. Tad je soba bila 50€.