Svaka čast aleovima! Njihove arome i okusi spadaju u nešto najljepše što se može probati kada se o pićima radi. No nemojmo ipak tako olako zaboraviti lagerska piva. Lageri su jedna od tri osnovne skupine piva, kako ih dijeli The Beer Academy, uz njih tu su i aleovi te lambici, ono što kolokvijalno volimo nazvati kiselim pivima. Razlika između aleova i lagera jasna je, radi se o kvascu, odnosno fermentaciji, gdje su lageri piva donje, a aleovi gornje fermentacije. Aleovi fermentiraju na višim, a lageri na nižim temperaturama. Uz to, za aleove treba i znatno manje vremena nego za lagere jer, kao što im ime kaže, traže dulje odležavanje. Nije tajna kako se radi o najprodavanijim pivima u svijetu. U grupi lagera, dakako, postoje i različiti stilovi, poput pilsnera, hellesa, marzena, bockova. Najčešće takvo pivo koje ćete pronaći jesu pilsneri. Razlika je u mirisima i okusima očita, ale je punijeg tijela i znatno intenzivnijih okusa i mirisa, lager pitkiji sa slabijim aromama i okusima. Imaju i manje alkohola te su gaziraniji od ale piva.
Na naš testni stol u Craft Roomu na zagrebačkoj Opatovini, jednom od najpoznatijih lokala za zanatska piva u nas, stiglo je šest domaćih craft lagera. U ocjenjivanju nam je, kao i ranije, pomogao dr. sc. Srđan Lisac, prvi naš pivski sommelier po cijenjenoj školi The Beer Academy, u čijem se Centru za kontrolu prehrane održavaju tečajevi na kojima se možete bolje upoznati sa svijetom piva.
Zlatni medvjed – stari adut
Osim što je zbog prirode lagera posao ocjenjivanja nešto teži nego kod aleova, posao nam je otežala i činjenica da se radi o doista dobrim pivima gdje zapravo nijanse, odnosno osobne preferencije ljubitelja piva odlučuju koje će odabrati. The Garden Brewery Craft Pilsner, dakle njemački pilsner, pokazao se kao jedno od najboljih rješenja za ove velike vrućine. Riječ je o bistrom pivu žute boje i dobre pjene koje nudi komplet aroma u kojem se pronađu i žitarice, kruh, sladnost, a onda i zemljane, cvjetne i biljne arome, sve sjajno izbalansirano i iznimno ugodno. Sve ostaje i u okusima, osim što nema toliko sladnosti, ponovo sa sjajnim balansom, pivo je vrlo osvježavajuće, a jedino što možemo eventualno prigovoriti jest nešto kraće trajanje gutljaja. Pilsner Zlatni medvjed stari je i prokušani adut naše najstarije obiteljske pivovare Medvedgrad. I vidi se zašto. Nešto je tamniji, boja ide prema zlatnoj, ali vrlo bistar sa solidnom pjenom. Gotovo kao da su se dogovorili, arome su kao i kod Gardena one koje bismo i očekivali s tim da je u okusu ostalo i sladnosti. Medo je kremastiji, no također srednje dugog trajanja gutljaja i nešto balansiraniji od Gardenova Pilsnera, to jest manje je gorak. Naša bi odluka bila – Garden nešto bolje osvježava, Medvjed bolje paše uz dobar zalogaj. Uvijek bude i poneko iznenađenje, a to je ovog puta bilo Svijetlo Pivnice Mlinarica, varijanta bavarskog kellerbiera, stila vrlo čestog u tamošnjim biergartenima. Dobili smo mutno pivo tamnije zlatne boje vrlo uporne čvrste pjene. Arome žitarica i slada, pa onda zemljane i biljne vrlo su jake, pretežu na sladnu stranu, a sve ostavlja jedan vrlo ugodan dojam.
Popularno Križevačko
Okusi se poklapaju s aromama, jedino što nam je u okusima cvjetnu notu zamijenila biljna, dovoljno su intenzivni i s manje sladnosti nego što bi se dalo zaključiti po aromama. Svijetlo Mlinaričino pivo je kremasto, dovoljno dugog završetka, jako dobro osvježava te sve zajedno čini jedan paket kojem se malo toga može prigovoriti. Doista dobro pivo što smo i očekivali, no ovo je doista za svaku preporuku, opravdano mu raste popularnost u Zagrebu. Pilsner Križevačko Svijetlo stari je znanac. Ova je pivovara prilično brzo stekla visoku popularnost, a vidi se i zašto. Ovaj sada već visokotiražni Križevčanin došao je vrlo čiste jantarne boje s podebelom pjenom. No arome su te koje su doista adut, žitarice, kruh, sladnost, karamela u pratnji zemljanih, cvjetnih i biljnih aroma koje su podarili hmeljevi. Visoka očekivanja jer je i balans dobar, a ukupan dojam doista dobar. U intenzivnijim okusima su ostale žitarice te sve od hmeljeva što smo osjetili u aromama uz pratnju jače gorčine. Slabije je gaziranosti, pristojne dužine okusa nakon ispijanja, sve u svemu jedan paket iz kojeg je vidljivo zašto ovo pivo ljudi vole piti i zbog čega je toliko traženo. Slično je i s Pivioničinim Fulirom, također iznimno popularnim zagrebačkim hellesom. Dobili smo mutnije pivo zlatne boje sa srednje debelom pjenom koja se kratko zadržala. U aromi se jasno osjeti žitarica, pa onda biljna aroma, no i citrus koji je malo iznenađenje za ovakav stil piva. Blaga mješavina okusa ponudila je daleko više pa smo osjetili žitarice, kruh, sladnost u kombinaciji s cvjetnim, biljnim okusima i ponovo citrusom. Sve to je u okusima dobro balansirano, a treba istaknuti i dugotrajnost ostanka okusa u ustima, dobru balansiranost s nešto pretjeranom gaziranošću, ali vrlo osvježavajuće. Jednoglasan je naš zaključak – ako tražite pivo za svaki dan, onda se svakako u obzir mora uzeti Pivionica Fulir.
Posljednji neovisni lager koji je stigao na naše tržište je Lepi Dečki Međimursko pivo. Čakovečki pilsner vrlo je bistre jantarne boje s čvrstom debljom pjenom. U aromama pristojnog intenziteta prisutni su žitarice, kruh, slad, nešto karamele, pa onda biljna aroma, no i ponešto neobičan okus nalik metalnom kao posljedica pogona iz kojeg je ovo pivo stiglo, Pivovare Daruvar. No ovo je i ponajbolje ovakvo pivo tamo proizvedeno. U okusima toga nema, ponove se žitarice, slatkoća, karamela, a novitet su zemljani te okus grožđica. Sve je solidnog balansa, cijenilo bi se više gaziranosti, možda i svježine, no sve u svemu riječ je o pitkom pivu s kojim nećete pogriješiti. Za one kojima ipak nedostaje hmelja u kombinaciji s pitkosti lagera te ne žele više alkohola, tu je logično rješenje. Ohmeljeni ili popularno ‘hoppy’ lageri su s više hmelja pri čemu nema nekih pravila, sasvim je na pivaru da odredi kako će to pivo na kraju izgledati. Baltazar Pivovare Medvedgrad bio je senzacija kada se pojavio, a svojom je popularnošću zaslužio i stalno mjesto u ponudi ove pivovare koja je jedan od zagrebačkih simbola. Ništa čudno, aroma mandarine koja potječe od hmelja Mandarina Bavaria njegov je zaštitni znak, a radi se o izvrsno pogođenom pivu koje je jako pitko i iznimno osvježavajuće. U ove ljetne dane Baltazar je apsolutni hit zbog obilja voćnosti u aromi i okusu te iznimno dobre pitkosti zbog čega ga je prihvatio gotovo svatko tko ga je i probao.
Novi stil iz Amerike
Slično se može ustvrditi i za Pivioničin Huncut. Ovaj je zahmeljeni lager jedno od best buy piva u nas, ali nije popularno tek zbog povoljnog omjera dobivenog i plaćenog. Doista se radi o dobrom ljetnom pivu koje je lako prihvatiti kao dio svojeg pivskog portfelja. I ovdje se radi o doista osvježavajućem pivu gdje ćemo i u aromi i u okusu pronaći citruse u pratnji bilja. Huncut je i iznimno pitak, okusi iz aroma ponavljaju se, a sve završava dozom gorčine koja neće nikoga odbiti. Vrlo dobro pogođeno pivo zaslužilo je popularnost koju ima. Prvo viško pivo etiketa je s kojom smo se upoznali prošle godine, a čiji je autor jedan od najpoznatijih svjetskih pivara Kjetil Jikiun. Ova etiketa, čija se piva pripremaju u pivovari Arendal u Norveškoj, već se predstavila s nekoliko zanimljivih piva, a logično je da za ljeto predstave i ohmeljeni lager. Njihov Hoppy Lager vrlo je dobro spravljen pilsner, lagano ohmeljen, s istaknutim biljnim notama, vrlo je ugodan za piće pa vjerujemo kako će sigurno zadobiti simpatije brojnih pivskih štovatelja. Za kraj smo ostavili The Garden Brewery Pacific Common. California Common, kako se zapravo zove stil kojem pripada ovo pivo, originalni je američki stil koji potječe još iz 19. stoljeća. Riječ je o pivu fermentiranom kvascem za lager, ali na višim temperaturama zahvaljujući čemu se uz karakter lagera dobila i karakteristična voćnost kakvu bismo našli kod aleova. Ovo je prvi put da je neka domaća pivovara napravila pivo ovakva stila pa će biti zanimljivo kako će proći među domaćim pivopijama. Najpoznatije je pivo ovog stila Anchor Steam Beer.
Kakvo pre*eravanje od silnih 'analiza'. Ako zanemarimo da se u Hrvatskoj uopće ne uzgaja hmelj (a ni s ječmom ne stojimo najbolje, jer se koristi većinom uvozni), pa ni Hrvatska nije niti može biti pivska zemlja, autor ne poznaje ni osnovne hrvatske termine (helles=svijetlo, märzen=ožujsko itd), čime mistificira cijelu tematiku a sebi nastoji pripisati pridjev Bog zna kakvog stručnjaka. Balkanska posla...