Najpoznatija namirnica na svijetu je, naravno - kruh. Mogli bismo reći i najjednostavnija. I najosnovnija. Vole ga svi. Druga je priča o onima koji ga izbjegavaju iz dijetetskih razloga, ali i njima bude toplo oko srca na pomisao o jednoj običnoj rupičastoj kriški svježeg kruha s rumenom koricom i tako opojnog mirisa.
Špilje pećnice
Ta namirnica koja je svima poznata, počela se pripremati još 12.000 godina prije Krista, a proces pripreme stalno se unapređivao jer su se zrna žitarica sve više prerađivala, usitnjavala i gnječila da bi struktura bila manje zrnasta. Domišljati ljudi tih su davnih vremena "proizveli" kamene protvane u kojima se pekao samo kruh i imao taj oblik nalik na kolač. A dokazano je da su špilje preteče današnjih pećnica. Naime, kruh se pekao na kamenim pločama u špiljama.
I u antičkim vremenima kruh je bio poznat. Grčki su pomorci umijeće pečenja prenijeli iz Egipta, a robovi su hranjivu namirnicu pekli svakodnevno. Kod starih Rimljana uz svako se jelo služila posebna vrsta kruha - s lovorom, bademima, oraščićima, maslinama, peršinom.
Da bi u srednjem vijeku netko postao pekar morao je punih sedam godina izučavati taj zanat, a receptura i način pripreme bili su najstrože čuvana tajna. Tako se sprječavalo da oni bez dozvole otvore vlastite pekare.
"Kompanjon"
Malo je kome poznato da riječ kompanjon zapravo znači - onaj s kime se jede kruh. Izvedenica je to od latinske riječi cum - sa + pan - kruh. A krilatica na temu kruha više je nego za bilo koji prehrambeni artikl. Kad želimo reći nešto lijepo o nekome, nerijetko kažemo "dobar je kao kruh", dok nasuprot tome, kad nam netko učini nešto loše, kažemo "tko tebe kamenom, ti njega kruhom". Često upotrebljavamo i izraz "zaraditi svoj kruh", što znači ne ovisiti ni o kome, ili pak opisujući siromaštvo kada govorimo "nema ni za koricu kruha" ili "živio je na kruhu i vodi", dok je Miguel de Cervantes rekao: "Kad se ima kruha, tad je i tuga lakša". Kruh je poznat i kao „korijen života“, a nezaobilazan je partner i brenda Argeta čije su mesne i riblje paštete danas broj 1 u Europi, upravo zahvaljujući kruhu na koji ih mažemo s tolikim užitkom da se s punim pravom nazivaju „dobrom stranom kruha“.
Crni ili bijeli
Još je Hipokrat upozoravao da svatko treba paziti što jede i nije svejedno jedemo li bijeli ili crni kruh. Bila je tada ta skromna podjela, a s godinama se sve mijenjalo pa su danas pekarnice gotovo kao muzeji ili galerije koje obiluju primamljivim izlošcima raznih vrsta i okusa i teško se odlučiti u tom "moru" najrazličitijih vrsta od bijelog, crnog, raženog, heljdinog ili miješanog brašna. Sa sezamom, maslinama, makom, krumpirom, sjemenkama... kruh se nikada ne baca. Neki će ga staviti na udicu kao mamac za ribe, poneka bakica u parku će ga dati pticama, mališani će u zoološkom vrtu kruhom hraniti životinje, a domaćice će od ostataka kruha napraviti krušne mrvice.
Većini nas bit će neizostavan uz ručak ili večeru. A doručak bez kruha nezamisliv je. Bez obzira koje vrste, prijat će svakog jutra, posebno ako tu svježu mirisnu šnitu namažemo paštetom Argeta - bit će to prava fešta za nepce. Jer mnogo je okusa omiljene nam paštete, a ne zaboravimo da je mesna i riblja pašteta Argeta broj jedan u Europi.
Otkrijte tajnu tako dobrog okusa! S kompanjonom ili sami...
Sadržaj omogućila Argeta.
