Ako ste bili na Čiovu prije gradnje novoga mosta koji ga povezuje s Trogirom, svakako dođite ponovno. Šljunčane plaže s mirisom borovine i cvrčanjem cvrčaka udaljene su od splitskih gužvi tek pola sata vožnje brzom cestom ili pola sata plovidbe brodom, što je također doživljaj za pamćenje.
Fumija – otočić Bele IV.
– Nevjerojatno koliko je novi most Čiovo učinio pristupačnijim. Prije se satima čekalo na prolazak starim mostom, pa kroz Trogir, a sada gužvi uopće nema! – oduševljeni su Čiovljani, ali i njihovi gosti koji su na Facebook-grupi Trogir – Čiovo New Bridge pažljivo pratili gradnju, na engleskom zdvajali zbog probijanja rokova, a danas uz oduševljene komentare objavljuju fotografije novog mosta.
– Mnogi naši gosti jednostavno se zaljube u Čiovo i stalno se vraćaju. Mi još nudimo miran, idiličan odmor, idealan za obiteljski turizam, skrivene prirodne vale, ali i uređene plaže sa svim mogućim rekreativnim sadržajima. Brojne čiovske crkvice svjedoče o bogatom povijesnom naslijeđu, a blizina UNESCO-ove jezgre Trogira i splitske Dioklecijanove palače te Salone čine nas još atraktivnijima – govori vodičkinja Mihaela Frađakomo.
Mi smo turističku patrolu počeli s vrha otoka, iz Žednog, jedinog mjesta koje nije uz more, i uputili se k najistočnijoj točki Čiova, i to na popularnim quadovima. Bio je to pun pogodak! Vožnja makadamskim, vatrogasnim putevima, usporavanja zbog fazana i prepelica na putu, mirisi kadulje i smilja, a povrh svega spektakularan pogled na nestvarnu čipku otoka s južne strane Čiova. Uz Brač, Šoltu i Drvenik Veli vidi se još desetak otočića među kojima su Fumija, kako pjesma kaže “gora od kaduje”, i Kraljevac na kojem je spas našao ugarski kralj Bela IV. bježeći pred Mongolima.
Bio je tu i Tony Blair
– Dolaze nam i turisti s kruzera koji pristaju u Splitu. To su oni koji ne idu u obilazak Dioklecijanove palače, nego dolaze na Čiovo i voze quadove. Organiziramo im i ture koje uključuju kupanje na gotovo nepristupačnim čiovskim plažama – otkriva Damir Mišetić, koji organizira ture popularnim četverokotačima.
U povratku svraćamo do bajkovite crkvice Gospe od Prizidnice na slatinskom dijelu otoka. Djeluje nestvarno, prislonjena uz strmu hrid.
Legenda kaže da su pustinjaci odlučili sagraditi crkvu kada im je olujno more donijelo neoštećenu sliku Bogorodice, najvjerojatnije nakon nekog brodoloma. Crkva je sagrađena 1546., slika je još uvijek unutra, kao i mnoštvo replika brodova koje su joj slatinski pomorci darovali u znak zahvalnosti Gospi što ih je čuvala na opasnim morima.
Crkva Svetog križa s Dominikanskim samostanom u Arbaniji, sa suprotne strane Čiova, nije ništa manje atraktivna. Za nju je vezana priča o tome kako je na Veliku subotu 1600. iz Kristovih rana na raspelu prokapala krv, a on je okrenuo glavu s jedne strane na drugu.
Ovo zaboravljeno svetište opet postaje mjesto hodočašća, a sve pogoduje razvoju vjerskog turizma, izvan srca sezone. Nedaleko od crkve je i hotel Sveti križ, a uz crkvu se ugnijezdila prelijepa šljunčana plaža pogodna za djecu. Čiovo se može pohvaliti kvalitetnim smještajnim kapacitetima, tu su i komforni privatni apartmani, kamp “Rožac” u Okrugu jedan je od najljepših na Jadranu, a hotel Brown u trogirskom dijelu Čiova ugostio je i Tonyja Blaira.
Čiovo je nevjerojatno ružno zbog gomila i gomila nabacanih zgradurina i septičkih jama, uklesanih u krš iz kojih se cijedi po stijenama s pripadajućim miomirisom. To je naličje naše arhitekture i urbanizma - da se cijeli jedan otok, kraj bisera grada Trogira koji odiše starinskim redom, de facto upropasti do te mjere da je i žiteljima nemoguća misija hodati kraj glavne ceste (nema nogostupa), da je sve u kaosu - od električnih vodova do komunalnih kontejnera. Ukratko, daleko bolje bi bilo da turisti "zapikiraju" Veliki Drvenik koji ima isto unakažene pojedine točke,ali to je nemjerljivo manje u usporedbi s Čiovom. Samo što trajekt za Drvenik polazi iz Trogira. Tamo je i ljepša plaža, doduše žale se da je plaža meta popodnevnih fish izleta i da je i tamo buka i nered. Čiovo je naprosto "naporno" u svakom aspektu, na Drveniku je bar priroda netaknuta u velikoj mjeri i ima "lufta" pa se može i šetati prirodom - što je na Čiovu nemoguće zbog prometa i velike gustoće stanovništva. Bio na oba otoka - vjerujte mi na riječ da Čiovo urbani kaos i mjesto gdje bi sanitarna inspekcija imala oho ho posla da smo uređena država.