Maradona je u Novom igrao nogomet. Bio je tu i Boris Becker, pa i Thomas Muster. Inače, Muster je naučio plivati u – Umagu. Ljeti je kao klinac iz Leibnitza s roditeljima autobusom dolazio u Istru. Ispričao nam je svojedobno kako se još sjeća klinaca s kojima je u Umagu na školskom igralištu igrao nogomet. Bio je i ovdje, u Novom. No dosad se nije znalo, ili su to znali tek rijetki, da je Oliver održao koncert na – parkiralištu! E, to je priča... – Frend Vito je vozio Maradonu u svom Ritmu Abarth 130 TC po gradu. A Oliver je volio doći u konobu Lucija. Išli su s nekog koncerta i stali u Novom kako bi pojeli kolač. No kolača nije bilo... – priča Željko Rečan (46), čija je kuća upravo na parkiralištu u starom gradu gdje je Oliver svirao.
Na Jarunu lete svinje po zraku
Pa kakve veze ima kolač s koncertom, pitamo ga.
– U tome i je štos. Dok je gazdarica radila kolač, dečki su tu na parkiralištu parkirali, izvadili razglas, instrumente, a Oliver je zapjevao. Bio je to show, zaustavljao je aute, pjevao s turistima, šetao se po centru s mikrofonom. Ja sav oduševljen zovem svoju suprugu, koja je tad bila u Zagrebu, i kažem joj: ‘Ivana, na parkiralištu ispred naše kuće svira Oliver’, a ona mi odgovara ‘Da, a na Jarunu po zraku lete svinje, ha-ha...”
Nije vam vjerovala?
– Pa tko bi povjerovao? I nije to bilo tako davno, ima možda 15 godina. Sjećam se da je kombi bio bijeli Mercedes-Benz Sprinter – priča Rečan.
Dobri je duh grada, donedavno je u samom centru imao ‘Kuću igračaka’, mjesto za povratak u prošlost. Pet tisuća (!) igračaka ima doma. Kuća igračaka ove godine ne radi, no nada se da će se stvari pomaknuti nabolje.
– Barbike, Snjeguljice, robot Emilio iz 1980. godine, lutka iz 1930-ih od kaširanog papira, drveni dječji vlakić star 100 godina, tricikl Giordani iz 1960-ih, ma mogao bih nabrajati satima.
Ipak, autići su mu specijalnost.
– Kao klinac sam tu ispred crvke Svetog Filipa i Jakova mijenjao autiće s malim Nijemcima. I tako je krenulo...
Koliko ih danas imate?
– Više od 3.500 komada. Skupljam sve, od onih iz Kinder jaja do kolekcionarskih primjeraka. Za mene je autić – autić. Ne pravim razlike. Imam i Daciju Duster, i Renault 5, ali i Mister Beanov Mini Morris s lokotom na vratima – govori Rečan.
Tko vam ih je najviše poklonio?
– Supruga. Danas se njima igra sin Karlo, uživa. Tata mu skuplja autiće, pa tko ne bi? Roditelji Slavko i Nada kupili su mi prve automobile za igru. A onda su dolazili iz Njemačke, Austrije, tko god me znao donio bi kojeg.
Najbolji?
– Pocher Fiat 132 GLS.
Koliko dugo brišete prašinu s 3.500 autića?
– To je posao. Zna potrajati danim...
Dio života proveo je Rečan i radeći u kultnom hotelu Lišanj.
– Nijemci, Austrijanci, Slovenci, Česi, Slovaci... brinuo sam se da svima bude lijepo u našem gradu.
Tko je još od slavnih bio u Novom?
– Sjećam se kako sam često sretao Bobu Živojinovića u Konzumu. Jednom, ja na skuteru, a u krivom smjeru vozi Mercedes S klase. Tu kod nas su jednosmjerne ulice. I ja stao, ne mičem se. Spušta se prozor, a vidim Lepu Brenu i Bobu unutra. I ja stojim. A on veli: ‘Oprostite, znam da sam u krivom smjeru, možete li se pomaknuti’. I što ću, pomaknem se. I Sanja Doležal tu živi, susjeda nam je.
Je li bilo još kakvih anegdota s gostima?
– Radio sam tu u centru kao prodavač boja i lakova. Ušao u radnju neki turist, i veli: ‘Trebam peraje”. I ja odgovaram: ‘Gospodine, ušli ste u dućan s bojama i lakovima, nemam peraje. A on na to: ‘Ajde, što pričate, pa imate masku za ronjenje u izlogu. Morate imati i peraje’. A to bila zaštitna maska za radnike. A ne za more...
Odakle je bio gost?
– Naš. Iz Bjelovara.
Selfie sa Slađanom
Pozdravljamo se sa Željkom i idemo u đir po Novom Vinodolskom.
– Imamo susjeda koji ima 100 godina, a nijednu sijedu na glavi – vele domaći. Pa kako to?
– To i nas zanima – smiju se ponosni na susjeda. U starom gradu je pusto. Tu i tamo prođe koji turist, no ljudi nema puno. Predvečer je, još su na plaži. Tamo je gužva, turisti uživaju.
– Tu nas je svega šest-sedam obitelji. Kod nas se epidemiološke mjere itekako primjenjuju, jer nas je itekako malo, razmak je i prevelik. Vraćamo se na Maradonu i njegov posjet. Domaći kažu:
– Je, bio je na otvaranju resorta Novi. Ali, tada je nama veća atrakcija bila - Slađa iz Noćne more. S njom smo mi slikali selfieje. Lako za Maradonu...
U Novom Vinodolskom je lijepo te, što je najvažnije, veselo. Domaći se šale, druže s turistima. Puni su štoseva. A takvo se gostoprimstvo pamti.
