Ispovijest majke: 'Obuzeo me užas kad sam rodila dijete s Downom, a nisam mogla plakati...'

Samo hrabro naprijed mali...

Island se hvali da su svojom abortivnom politikom postali "Down-free" zemlja... Sve asocijacije sa prošlim, mračnim vremenima su na žalost opravdane. Sramota za ubojice anđela.

čemu takav depresivni naslov? Djeca s downom su čuda od djece i svi bi se trebali ugledati na njih. No zbog nakaradnog natalnog prebira, mnoge zene abortiraju jer im kazu da postoji mogućnost da dijete bude down. nikad ne kazu sigurno, vec postoji mogućnost. Ti kombinirani testovi ne sluze ničemu, osim da trudnica trudnoću provede u bespotrebnom strahu i na kraju izgubi svoje dijete

Moja prijateljica ima sina s down sindromom. Kad se vidimo i kada dobijem zagrljaj sad već velikog anđela mogu samo ustvrditi da je to najljepši, najiskreniji, najtopliji izraz ljubavi koje jedan čovijek može dati drugom čovijeku.

Ta djeca su andjeli

Prestanite slaviti bolest!!! Ja kao otac djevojke od 17 godina sa višestrukim dijagnozama od izljeva krvi u mozak, djelomično cerebralna paraliza desne strane tijela, laka metalna retardacija, fizička i motorička ograničenost. Samostalno hoda, svjesna okoline, nikada neće TRČATI, PLESATI, VOLJETI, SAMA PUTOVATI, VOZITI, TULUMARITI, ZAPOSLITI SE. Neće raditi ništa jer je dijete zarobljeno u tijelu djevojke i to mentalno retardirano dijete. Stoga dok pišete o ljubavi i dobroti bolesne djece, NEMOJTE. Nemate pojma kako je to, gledati 17 godišnju djevojku, prekrasnu, razvijenu kako gleda Pepa pig i slične crtiće. Ne, ne skrivamo je u kući, ako to mislite, ide svugdje s nama, ne sramimo se. Ona ima 17 god i moj problem bi trebao kao ocu biti klipan koji bi ju kasnim satima doveo doma, držati joj kosu dao povraća u školjku, da mi nestaje lova iz novčanika. Molim vas prestanite bolest prikazivati kao nešto egzotično, poželjno i dobro, jer to nije. Nemojte se lagati, jer dolaskom bolesnog djeteta na svijet ZABORAVITE na svoj život, planove, snove, sve.