Jedna svinjskom mašću obilno premazana motka, tri zastave i natjecatelji koji, na veselje gledatelja, padaju u more. Tako izgleda Gostra, popularna malteška tradicionalna igra u kojoj se sudionici pokušavaju domoći zastava na vrhu motke, a koja je upravo održana ovaj vikend u obalnom gradu San Ġiljanu (Sveti Julian).
Natjecanje se posljednjih 200 godina održava krajem kolovoza tijekom velike gradske gozbe u čast rimokatoličkog sveca po kojemu je grad dobio ime. U Gostri sudjeluje 10-12 natjecatelja koji se zatrčavaju na 16 metara dugu motku premazanu s 15 litara masti i postavljenu na obali pod kutom, kako bi vrh bio iznad mora.
A na vrhu su tri zastave religijske simbolike, koje natjecatelji moraju uhvatiti dok mast i gravitacija ne učine svoje. Bijelo-plava zastava posvećena je svetoj Mariji, žuto-bijela Vatikanu, a treća je belgijska trobojnica u čast svetom Julianu, za kojeg se vjeruje da je rođen u belgijskom gradu Athu 7. godine. Gostra se igra i u drugim mjestima na Malti pa se boja zastava može razlikovati. Zapravo je tijekom ljeta teško naći grad ili selo u ovoj sredozemnoj državi u kojoj se ne zatrčava po motci...
U San Ġiljanu, na iznenađenje mnogih turista, belgijske trobojnice dominiraju cijelim gradom tijekom četverodnevnog festivala čija je Gostra glavna atrakcija.
Iako sama riječ gostra vuče podrijetlo iz talijanske riječi giostra, malteško natjecanje zapravo se temelji na napolitanskoj tradiciji cuccagna, u kojoj se natjecatelji penju na motku koja na vrhu ima nagradu, poput šunke, a motka je također premazana mašću ili pak sapunom.
Organizator Gostre u San Ġiljanu neumorni je Simon Bugeja, a taj je posao prije njega 50 godina obavljao njegov otac Nazju, čije je ime sinonim za Gostru. Grad se Nazjuu odužio za petu godišnjicu smrti, kad je Simon od dirigenta Manoela Pirotte naručio marš u njegovu čast, piše Malta Today.
– Simonov posao je održavati tradiciju na životu, kao što je njegov otac želio – rekao je Pirotta.
Bugeja priprema mast za motku mjesecima prije samog događaja. Pripreme traju dva-tri mjeseca, tijekom kojih se organizatori među ostalim bave nagradama za pobjednike i dozvolama. A natjecati se mogu samo oni koji pomažu u organizaciji. Organizatori se žale da je broj sudionika pao, dok su troškovi, posebno za osiguranje, porasli.
– Ovo je kao nogometna ekipa, morate biti dio ekipe da biste sudjelovali – kaže Neville Zahra (37), jedan od dugogodišnjih organizatora, za Reuters.
– Za mene je to dio života – dodaje Zahra, koji je u Gostri sudjelovao još od malih nogu, a kući je odlazio s više trofeja i nekoliko masnica.
– Štos je u tome da se koncentrirate i ne bojite. Možete se ozlijediti, ali, kao i u bilo kojem sportu, ne smijete dopustiti da vas to dotuče – poručuje.
