Bob Schwartz bio je vegetarijanac još od srednje škole, nikada nije pušio niti pio alkohol. Kao veliki ljubitelj sporta svakodnevno je trčao 15 kilometara, a između trčanja bi igrao košarku. Sve do 2016. godine on je bio potpuno zdrav čovjek, kako piše Washington Post.
Tada, s navršenih 47 godina, odlučio se povući s posla pravnika specijaliziranog za nesavjestan rad u medicini te je sa suprugom Robin osnovao udrugu Here to help. Privatna, neprofitna zaklada koja je dodjeljivala male, jednokratne novčane potpore otpuštenim zatvorenicima, ljudima kojima je prijetila deložacija ili naprosto ljudima kojima je brzinski trebala financijska pomoć.
Iste godine Bob primjećuje prve neobične promjene - počeo se osjećati jako umorno, a kada je trčao, ruke i noge bile su osjetljive na hladnoću. "Mislio sam da to nije nikakav zdravstveni problem, već da sam jednostavno počeo stariti."
Pitali smo bicikliste zašto toliko vole bicikliranje i kakvo je stanje na cestama po kojima mogu voziti:
Godinu dana nakon počeli su se javljati i problemi s mokrenjem. Koliko god Bob popio tekućine tijekom dana, mogao je mokriti tek navečer i to kada bi legao u krevet. Morao se dizati barem svakih sat i pol kako bi mokrio, i to velike količine. Počeo je više pažnje obraćati na to, pa je ubrzo otkrio da noću pomokri čak litru i pol. Posjetio je nekoliko urologa, ali niti jedan nije znao o čemu je riječ.
Ubrzo odlučuje posjetiti bolnicu Beaumont u Royal Oaku, jer mu je krvni tlak bio visok, nije imao energije, a udovi su mu bili teški i natečeni. Liječnici su prvo posumnjali na hiponatremiju, za koju su utvrdili da je uzrokovana povećanjem volumena njegove plazme u krvi. Specijalisti u Michiganu uputili su ga u kliniku Mayo gdje je internist rekao da je zbunjen, ali i fasciniran njegovim slučajem.
Unatoč kroničnoj hiponatremiji, Schwartz je tijekom dana bio uspravan, a dok je bio uspravan pokazivao je jasne znakove dehidracije. No kad je legao noću, tekućina se vraćala do bubrega, uzrokujući pretjerano mokrenje. Zamolili su ga da se vrati za godinu dana kako bi mogli pratiti tijek bolesti koja im nije bila jasna. Ni godinu kasnije liječnici nisu imali dijagnozu za njegovo stanje.
Veći dio 2018. Bob je proveo savjetujući se sa stručnjacima putem video poziva i istraživajući što bi mu točno mogli biti. Jedan radiolog uputio ga je zatim u Program nedijagnosticiranih bolesti Nacionalnog zavoda za zdravstvo. Program koji zaprima oko 1200 prijava te odbija oko 80 posto njih, prihvatio ga je jer je bio 'uvjerljiv slučaj', rekla je Donna Novačić, internistica kliničkog centra NIH. Centru je cilj identificirati prethodno nedijagnosticirane poremećaje.
U jesen 2018. Bob je, zajedno sa suprugom, proveo tjedan dana u NIH-u gdje je tim kardiologa, reumatologa, vaskularnih specijalista, genetičara i stručnjaka za disautonomiju istraživao njegovu bolest. Prošao je brojna testiranja, uključujući visoko specijalizirano PET skeniranje koje nije dostupno izvan istraživačke bolnice.
Još jednom, stručnjaci su bili posve zbunjeni. Schwartz ima prošireni i pretjerano rastezljiv venski sustav koji može odražavati suptilan problem kolagena u njegovom vezivnom tkivu. Moguće je da kolagen, protein koji djeluje kao svojevrsna skela i drži tijelo zajedno, nije dovoljno jak da podupire zidove njegovih vena. Pokazuje i znakove disautonomije.
Sumnja se i na neku genetsku bolest, a kako bi smanjio otekline Bobu je preporučeno nošenje specijaliziranih kombinezona.
Nažalost, tim još uvijek nema dijagnozu niti savjet kako smanjiti noćno mokrenje. Bob kaže kako je sve učinio da pronađe odgovor. Trudi se fokusirati na druge stvari u životu, pa tako svaki dan vježba na specijaliziranom veslačkom stroju kako bi pokušao održati neku razinu kondicije. Provodi vrijeme s prijateljima i troje djece i radi u svojoj zakladi.
