Bila je 1872. kada su se s dugogodišnje plovidbe Mediteranom, gdje su trgovali srdelom, vratila braća Ivan i Andrea Pošić.
Šetali su tako uz obalu mora i razgovarali o budućnosti pa odlučili sagraditi mlinove-vjetrenjače. Tako je i bilo. Vjetrenjače su imale osam jedara koja su se mogla povećavati i smanjivati ovisno o jačini vjetra, a glas o medulinskim mlinovima na vjetar ubrzo se proširio Jadranom: ljudi su stizali sa svih strana, kopnom i morem, pa su se ubrzo stvarali redovi za mljevenje žita. Bile su toliko jedinstvene da su svoje mjesto našle u turističkom vodiču iz 1889. u kojem autor kao nezaobilaznu turističku atrakciju spominje i "prve vjetrenjače u Istri", a nekoliko godine kasnije dobile su i svoju prvu razglednicu...
A danas? Premda se "dvije medulinske vjetrenjače koje odolijevaju zubu vremena već 150 godina" spominju u turističkom promidžbenom materijalu, stvarnost je ipak bitno drugačije. Oznake ili putokazi ne postoje, pronaći ih možete tek uz pomoć rijetkih fotografija objavljenih na internetu. Po dolasku u kamp, izazvat ćete nevjericu, pa i podsmijeh ugostitelja koji – kasnije će se ispostaviti – žive i rade stotinjak metara od neprocjenjive povijesne baštine. "Vjetrenjače u Medulinu? Ova ti je dobra", moglo se čuti, no uz pomoć dobro upućene zaposlenice u kampu naposljetku smo ih ipak pronašli. Vremešna, "slomljenih krila", točnije nepostojećih krila, ali ipak je tu.
Pedesetak metara dalje kroz žičanu ogradu kampa nazire se i druga vjetrenjača, smještena na obali mora. Ubrzo je fotografiranje ovih kamenih ljepotica privuklo je pažnju prvog susjeda, Damira Draguna iz obližnjeg restorana "Candis".
– Na žalost, one danas nemaju nikakvu svrhu, ali zapostavljene su i kao turistička atrakcija. Ponekad se ovdje zaustave slučajni prolaznici, ali nema ih tko uputiti o čemu je riječ pa onda ja, kao i sada, izađem iz lokala i ispričam im sve što znam o povijesti dviju vjetrenjača – kaže Damir Dragun pa potom priča kako se već godinama, još uvijek neuspješno, dvjema kulama nastoji vratiti prijašnje ruho i odrediti svrha.
Ona donja, morska, prije nekoliko je godina obnovljena izvana, ali je zapelo s povratkom "krila", a ovu drugu u kampu još nitko nije ni taknuo. Riječ je o pomorskom dobru pa država ima zadnju riječ, a ideje o prodaji ekološkog brašna i izvoru obnovljive električne energije još uvijek su na čekanju.
Dotad medulinske vjetrenjače ostaju neiskorišteno blago prošlosti i neiskorišteni turistički adut bez premca.
>>Kad uđu u Arenu, turisti su prepušteni sami sebi
>>Mornaričko groblje: Tu je pokopana i Maria Fattor, pulska Greta Garbo
