Veliki sam zaljubljenik u viski. Prvi koji sam ikad kušao, a uistinu sam imao sreće, bio je Laphroig 10. Bila je to ljubav na prvi okus, odmah je bilo jasno – kakav dim, vanilija, papar... To me iskustvo motiviralo da proučavam viskije i učim o njima. Laphroig 10 najprije sam probao s nekoliko kapi jako hladne vode, a onda i bez. Bitna, golema razlika. S nekoliko kapi vode viski se potpuno otvorio, osjetio se dim, vanilija, kardamom, crni papar, a bez vode je ostao zatvoren, nisu se mogli osjetiti svi okusi, samo neka jačina puna dima. Tada sam otkrio i ono meni najbitnije – viski je idealan kao začin nekim jelima. Marinirao sam njime svinjska rebarca pa guščju jetru, radio tiramisu, dodavao ga u čokoladu i tako još više postajao oduševljen tim moćnim pićem.
U jednom trenutku u Zagrebu su se počela odvijati druženja zaljubljenika u viski, kojima sam se rado pridružio. Naš domaćin imao je nevjerojatnu kolekciju, teško je reći točan broj. Svaki smo mjesec putovali u neku drugu destileriju, pio se, primjerice, Lagavulin 21y iz 1985. i Port Ellen odležan 28 godina iz 1979. Da, pio se vrhunski viski i bilo je lijepo druženje, no još više istraživanje i sama edukacija. Kad sam otvarao Theatrium, došli su mi prijatelji, donijeli kao poklon jedan viski i inzistirali da ga probam: “Bit ćeš oduševljen, jako će ti se svidjeti i stavit ćeš ga na kartu.” Inače, kad mi netko dođe s takvim stavom, automatski imam velika očekivanja. Kad smo natočili prvu čašu Kilchomana, shvatio sam da dugo nisam popio viski koji je u meni probudio toliko emocija i naveo me na razmišljanje. A priča tog viskija jednostavna je koliko može biti. Sve dolazi iz destilerije, od ječma pa do boce. Ona je jedna od rijetkih, a koliko sam istraživao i jedina škotska destilerija koja za single malt koristi ječam i slad s Islaya, a na samom Islayu odvija se destiliranje, sazrijevanje i flaširanje tog viskija. Iz takvog nastupa odmah se da naslutiti da je riječ o obiteljskoj destileriji koja nije pod okriljem velike kompanije i koja želi imati kvalitetan proizvod koji kontrolira od početka do kraja, a pritom koriste sve čari i ponudu otoka Islaya. Respekt…
Mladi chef Filip Horvat otkriva: 'Ovako je nastao tuna burger'
Nije uopće lako probiti se u Islayu s viskijem, pogotovo za mladu destileriju, osnovanu prije samo petnaestak godina. Proizvode četiri viskija, probao sam sve više puta i ostao zadivljen. Bazični, uvodni Kilchoman je Machir Bay koji je dobio ime po plaži. Mineralan kao najsvježija kamenica ovog trenutka izvađena iz mora, osvježavajući, lagano dimljen, na afteru kao i na nos pun limuna. To je viski koji koristim za svoj tiramisu jer mu daje laganu notu svježine, a izvrsno nadopunjuje sladoled od kave. Zatim je na red došao Kilchoman Sanaig, jedan malo kompleksniji viski. Miris mi je lagano vukao na koricu naranče, u okusu se osjetio karamel s cvijetom soli, a after je jako dugo držao okus čokolade koja nije jako gorka, nego ima i slatkoće i kiseline, iskustvo je to koje bih mogao usporediti s čokoladom Valrhona Manjari. Treći na redu bio je Loch Gorm, rekao bih spoj prvog i drugog, najfiniji okusi, mineralnost, vanilija, čokolada, limun, naranča, sve se spojilo u ovom piću. Ukratko, impresivan je to viski za koji treba ponešto biti poznavatelj i viskija i okusa.
Za kraj smo ostavili sto posto Islay, silno zanimljiv i kompleksan, pun okusa marelice, breskve, jabuke i cimeta. Njega koristim kad radim tart od jabuke, daje svježinu i u stanju je izvući finu jabučnu slatkoću. Uistinu, sva četiri viskija su impresivna, svaki je poseban, zanimljiv i uzbudljiv na svoj način. Meni su se svidjeli i zato što su cijenom prihvatljivi, a kao začini iznimno iskoristivi u samom kuhanju, i to zato što su odmjerenog, ne preintenzivnog okusa, čime si kuhar može prilično pomoći u naglašavanju pojedine namirnice.
Petrinja: Mladić zaprosio djevojku na mjestu gdje je zamalo poginuo:
Viski, viskiji, najviskiji.