Prije šest godina danas uspješan obiteljski posao bračnog para Bošnjak, koji je u tom trenutku za sobom imao višegodišnje iskustvo s proizvodnjom domaćeg piva i kušaonicom, bio je na ozbiljnoj vagi. Krenula je fiskalizacija, a njihovom malom biznisu u startu je donijela više administracije i veće izdatke. Bošnjakovi iz sela Sičice nedaleko od Nove Gradiške bili su na rubu da dignu ruke od priče u koju su se s puno ljubavi upustili kad je malo tko u Hrvatskoj uopće znao i značenje riječi ‘craft’ u pivarstvu. Taman dok je glava kuće Mario Bošnjak, inače zaposlen u Hrvatskim šumama, na slobodnom danu sjedio i premišljao se što i kako dalje, u dvorište je skrenuo automobil češke registracije.
Čeh koji je iskočio iz automobila uz veseli uzvik ‘dobri den’ bio je prst sudbine. Na pitanje začuđenog domaćina što ga tog vrućeg ljetnog dana dovodi iz Češke u Sičice, iznenadni posjetitelj raspoloženo je uzvratio: “Ja sam Pavel Černi, idem iz Budimpešte za Bihać, svratio sam na najbolje hrvatsko pivo!” Pokazalo se da je Pavel pivski nomad, kolekcionar pivskih etiketa i, dakako, dobar poznavatelj piva. Iz tog se susreta razvilo prijateljstvo i rodio poslovni preokret. Obiteljsko vijeće Bošnjakovih odlučilo je da ipak vrijedi uložiti još malo strpljenja i truda kad su već pivski znalci radi njihova piva spremni prijeći stotine kilometara. Nisu požalili, a da su ispravno odlučili potvrđuje i uspješna kušaonica, poslije je krenula i proizvodnja džina, a otprije nekoliko tjedana i ugostiteljski objekt ‘Bošnjak Beer&Gin’ otvoren u Novoj Gradiški.
Priskočili prijatelji
Suprug je zadržao posao, a na čelo obiteljskog biznisa stala je supruga Marijana Bošnjak, koja će danas reći da im je fiskalizacija bila samo jedan od izazova.
– Bilo je raznoraznih izazova. Prvo pivo suprug je skuhao još 2000. Sve do 2008. pravio ga je za obitelj i prijatelje, a te smo ga godine odlučili ponuditi i drugima. Bilo je ljeto, dan općine Vrbje, cjelodnevna fešta trebala se nastaviti dugo u noć i suprug je tamo odnio bačvu s 50 litara našeg piva. Tad se izraz craft kod nas još nije rabio, a nije bilo ni zainteresiranih. Da taj dan nisu ‘priskočili’ Marijevi prijatelji i otac, vjerojatno bi kući vratili punu bačvu – smije se simpatična Marijana.
– Ta nas epizoda nije ohrabrila, ali slučaj se opet pobrinuo da ne odustanemo. Nekako u to vrijeme čuli smo za potpore OPG-ovima. Dvoumili smo se, ali pivo je već postalo Marijeva ozbiljna preokupacija, a i ja sam prije rođenja naših blizanaca radila u agenciji i shvaćali smo logiku povezivanja OPG-a, proizvodnje piva i turizma. Osmislili smo projekt i dobili bespovratno 80.000 kuna. Činilo nam se da je to veliki novac, uredili smo kušaonicu u dvorištu za 30 gostiju i mislili smo da je preostao jednostavniji dio, ishoditi rješenje za rad...
No zavrzlamama tu ipak nije bio kraj. Ispostavilo se da propisi kažu da se može otvoriti kušaonica meda ili vina, ali ne i piva.
– Rekli su nam da toga nema u klasifikaciji. Bili smo u nevjerici, objašnjavali da želimo kušaonicu piva baš zato što još nijedna ne postoji... Natezanje je potrajalo i kušaonica je proradila tek 2010. – priča naša sugovornica, koja je sa suprugom nedavno sudjelovala i na promociji brodsko-posavskog turizma u Zagrebu.
Na pivo u znak podrške
Njihovo pivo su među prvima prepoznali upravo turisti. U tom kraju još uvijek su malobrojni, ali malo tko ne svrati kod Bošnjakovih na nareske i pivo.
– Domaći ljudi su u početku dolazili na pivo više u znak podrške, a među prvim ozbiljnijim kušačima i kupcima bili su naši najpoznatiji vinari. Nema tu nikakve konkurencije. To su ljudi istančanog nepca, koji znaju da svako piće ima svoju prigodu. Do danas je već dosta ljudi prešlo s industrijskog na craft pivo, a naši su gosti obično iznad tridesete, financijski stabilni i višeg obrazovanja - veli Marijana. Bošnjakovi godišnje proizvedu oko 10.000 litara piva, dio plasiraju i lokalnim ugostiteljima, a vjeruju da će priča s džinom ići lakše.
– Svjesni smo da je i to eksperiment, ali sad smo spremniji, a to je nekako i prirodan nastavak pivskog puta. Naime, i džin i viski i votka su u početku pivo. Prve reakcije su odlične, posebice ženske publike. Stereotipi i dalje vrijede, muškarci su veći pivopije, a žene prednost daju pićima s džinom – šali se Marijana koja čvrsto vjeruje u turističku viziju unutrašnjosti Hrvatske.
– Naravno da svi dijelimo sličnu sudbinu. I mi, kao i kolege na moru, teško nalazimo radnike. Trebalo nam je troje konobara i na oglas ih se i javilo samo troje. Ali ovaj kraj itekako ima turističku budućnost. Prirodno smo gostoljubiv narod, imamo vrhunske proizvode i autentičnu priču i nedostaju nam još samo odgovarajući smještajni objekti.
Pogledajte i video iz Pivovare Medvedgrad:
