Ono što mene zanima i što najviše istražujem je kako realizirati zacrtane ciljeve, kako ostvariti snove. Zadao sam si veliki cilj izvan svoje komforne zone. Želim krenuti na put, promatrati svijet oko sebe i napokon shvatiti što sve čovjek treba napraviti da dosegne svoj cilj. Tako govori putopisac, avanturist i fotograf Davor Rostuhar, koji se upravo priprema za svoj dosad najveći pothvat.
Riječ je o njegovoj novoj životnoj misiji “Polarni san”, želi postati prvi Hrvat koji će dopješačiti na Južni pol. Na put s ruba Antarktike krenut će 2. studenoga, a putovat će na najteži mogući način – potpuno sam, pješice i bez ikakvih pomagala i dostave hrane i pića. Sve će vući sam na saonicama teškim 130 kilograma. Pred njim je put dug 1200 kilometara i ekstremni uvjeti od minus 40 Celzijevih stupnjeva. Prva hrvatska ekspedicija na Južni pol trajat će 50 dana.
Snažna volja
– Počeo sam se pripremati prije tri godine. Pet puta putovao sam na Arktik u raznim ekspedicijama, bio sam na sjeveru Grenlanda, Norveške i Sibira i učio kako se priviknuti na ekstremne uvjete. Sada želim upisati Hrvatsku u klub najboljih – govori Rostuhar, sasvim normalan i običan 35-godišnji muškarac iz Zagreba.
Iza Davora je mnogo uspješnih ekspedicija, sada želi više. Želi na krajnji jug, kraj svijeta. Misija koja doslovno ledi krv u žilama. Ekspedicija na Južni pol smatra se uspješnom ako se prijeđe put od obale Antarktika do Južnog pola, što na tzv. ruti Hercules od 1200 kilometara. Do sada je najjužniju Zemljinu točku osvojilo 330 ljudi, ali onako kako planira hrvatski pisac samo njih 23 iz sedam zemalja. A D. Rostuhar, čovjek “iz stotinu zemalja” s hrvatskom domovinom, iza sebe ima golemo iskustvo sa sličnih putovanja podjednako surovim krajolicima sjeverne Europe i Azije. Polarno smrzavanje, ekstremni uvjeti i spavanje na otvorenom nešto je što je ovaj avanturist već prošao i o čemu je govorio brojnim znatiželjnicima na predavanjima.
– To su jedina mjesta na svijetu gdje još nema motornih vozila, nego se sav prijevoz odvija psećim zapregama. Ondje vidite onu surovu srž ideje da je pas najbolji čovjekov prijatelj, jer oni se doslovno trgaju tko će bolje vući te sanjke – kaže Rostuhar. Mnogima je on poznat po putopisnim projektima na kojima radi već pola svog života. Sve je počelo s putovanjem biciklom do Egipta, u dobi od svega 19 godina. Uslijedila su “lutanja s ciljem” po Aziji, istraživanja džungli Papue i Amazone, dva velika putovanja motorom po Africi, ekspedicija po planinama Butana… Objavio je pet putopisnih knjiga, napravio brojne reportaže za National Geographic i Meridijane. Neki ga pamte po izložbi “Hrvatska iz zraka” i istoimenoj fotomonografiji, ali gotovo svi se pitaju – zašto to radi? Odgovara im kako je to dio onoga što mora napraviti kako bi ostvario svoje snove. To je, jednostavno, integralni dio njegova života. Te se stvari ne uče u školama, do njih vode samo čvrstina u odlučivanju i snažna volja.
– To je moja odgovornost i dužnost prema dobrim ljudima koji su me nadahnuli da pođem tim putem. To je moja svrha, moj smisao. Slijediti svoj san, potom ga pretočiti u umjetnost, predstaviti ljudima kroz knjige, izložbe i predavanja te tako pokušati nadahnuti i druge da slijede svoj san – ističe.
Najskuplja ekspedicija
Razlika između Davora i mnogih drugih leži u njegovoj ustrajnosti i iskrenoj dječačkoj ljubavi prema životu. On na prepreke gleda kao na izazove, manje ih doživljava problemima. Posljednje dvije godine često predaje po školama o onome što je naučio na putovanjima i ekspedicijama, što ga ispunjava smislom. To želi raditi i dalje, još više i još bolje. Zato želi ići i na Južni pol. Na putovanje po najvećoj pustoši našeg planeta kreće posve sam, bez pomoći ljudi. Neće biti ni pasa da mu pomognu vući saonice i skrate put. Dok je u Zagrebu, vuče kamionske gume po Sljemenu dva do tri sata dnevno. Ima mentalne vježbe za koncentraciju, sastoje se od vježbi disanja i meditacije. Najteži od svega je financijski dio, jer cijela ekspedicija košta 200 tisuća američkih dolara. Dvadeset puta manje ljudi prošlo je ekspediciju na Južni pol nego što ih se popelo na Mount Everest. Razlog je upravo taj što je ova ekspedicija sedam do osam puta skuplja od osvajanja vrha Himalaje.
– Naravno da je veliki izazov prehodati sav taj put u ekstremnim uvjetima, mentalno čak i više nego fizički. Međutim, u praktičnom smislu najveći izazov je skupiti novac. Srećom, pripadnici mog plemena sanjara su se iskazali. Više od tisuću ljudi pomoglo mi je svojom donacijom, kupnjom mojih knjiga i fotografija. Sva ta sredstva ulažem u ekspediciju. Nedostaje mi još deset posto do cilja i uvjeren sam da ću u ovih nekoliko tjedana što je ostalo do polaska na put uz pomoć dobrih ljudi prikupiti potreban iznos – zaključio je Davor.
