Čak ni svi Zagrepčani ne znaju gdje su jezera Rakitje, neki nisu ni čuli za njih. Poput Jaruna, nastala su iskapanjem šljunka, Purgeri ih nazivaju šoderice.
Jarun je izrastao u stratešku razvojnu temu, uredili su ga ambiciozni timovi nekolicine gradonačelnika. Rakitje je ostalo kao da ga je stvorila priroda, a ne čovjek. Tim je impresivniji kamp Zagreb smješten uz njegovu obalu. No i njegova je ključna odlika potpuna uklopljenost u okoliš i očuvanje te sretne međuigre prirode i čovjeka. Kamp formalno nosi četiri zvjezdice. U stvarnosti omogućuje najvišu razinu modernog kampiranja od osnovnih higijenskih funkcija do brojnih pratećih sadržaja uključujući čak i školu jahanja.
Kada prvi put obiđe kamp, posjetitelj je nakon niza ugodnih iznenađenja obično najviše impresioniran vrhunskim ugostiteljstvom. Iako na pročelju drvom obučene katnice skromno piše pizzeria, riječ je zapravo o maštovitom restoranu čija se bogata ponuda temelji na krušnoj peći i pucketanju suhih drva. No već su i pizze priča za sebe, odražavaju raznolikost hrvatskog regionalnog nasljeđa. Ključni je sastojak slavonske pizze kulen, međimurske špek, goranske divljač, istarske tartuf, dalmatinske kozice, ličke sir. Zagorci se, dok je ne kušaju, malo snebivaju jer je njihova pizza povrtna. Otočani su posebno počašćeni komiškom pizzom sa srdelama, a svetonedjeljska je miješana.
Za pero Mate Lovraka
Već taj dio jelovnika temeljen na probranim nacionalnim sastojcima odražava posvećenost i strast na kojoj počiva zamisao i dosljedna provedba vizije Krešimira Dubrovića, vlasnika i tvorca tog jedinstvenog kampa. Većina bi poduzetnika posustala rješavajući ubitačno složena vlasnička pitanja obalnog terena. Krešimir se nije dao smesti. Da je živ, Mato Lovrak romansirao bi priču o upornom Kreši opsjednutom vizijom kampa izraslog u čudo međunarodnih razmjera. Uz suprugu i uski krug vjernih suradnika krčio je šikaru i oplemenjivao je pazeći na svaku pojedinost. Staze su popločene tisućama drvenih oblutaka, vode do parkirališnih mjesta okruženih njegovanim travnjacima. Jednostavna upečatljiva arhitektura cjelina je niza kućica, od bungalova do zajedničkih prostorija.
Indijanski šator i brvnara
Krešina je posvećenost misiji osebujni kamp očito zarazna, prešla je na voditelja Antu Martinovića i šefa male kuhinje Aleksandra Novaka. Jelovnik iz krušne peći na drva privlači goste već svojim izgledom, no ovladati visokim temperaturama njezine utrobe posebna je disciplina. Sada se čak i doručak, omlet od špeka i gljiva, poslužuje ravno iz krušne peći. Kampere koji se vraćaju s Jadrana posebno oduševljava što im se nude izvrsna jela i pića po cijeni koja je deminutiv morskih ugostiteljskih računa.
Stranci se vraćaju, lokalni poslovnjaci i obitelji iz Zagreba dolaze na izletničke objede. Uređenje i sadržaji od otvorenja 2014. uz obalu i oko nje svake se godine nadopunjuju. Na njemu je prijatelj Davor Mihalić prošlo ljeto uprizorio najneobičniju brodogradnju. S djecom i za djecu crtao je i sklapao drvene jedrenjake na kojima su klinci stjecali prva znanja o plovidbi. Mala drvena brodogradnja smjestila se uz plažu, nedaleko od indijanskog šatora i planinske brvnare skrivene razgranatom krošnjom. Na drugoj je strani plaže nasukan veći drveni brod u funkciji dječjeg igrališta pokraj kojeg su parkirani bicikli.
Terasu za sunčanih dana prekrivaju brodska jedra. Gosti gledaju na gromade stijena u plićaku, zapravo vještu scenografiju s vodoskokom. Nevidljiva reklama za jelovnik miris je koji se širi vanjskim roštiljem. Gladnim se gostima prije ramsteka, bifteka, janjećih kotleta i standardnih hitova sa žara nudi namaz u kontinentalnom izdanju kao zaseka i mediteranskom od inćuna, kapara i tartufa. Uz njih umjesto kruha na trokute narezana tek ispečena prazna pizza. Iz krušne peći još stižu kraci hobotnice na polama krumpira u zemljanoj posudi ili lungić u povrću, siru i vrhnju. Savijača od jabuka poslužuje se u pratnji sladoleda od vanilije, ljubitelji ledenih slastica mogu uživati u izvrsnoj ponudi samoborskih obiteljskih zmrzlina tvrtke Medenko.
