Posebna monografija, niz izložbi, humanitarni koncerti, simpoziji, kongresi…, mnogo je toga posvećenog obilježavanju stote obljetnice Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u koju su uključeni i drugi fakulteti i akademije Sveučilišta u Zagrebu.
Za 17. prosinca najavljena je svečana sjednica Fakultetskog vijeća u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. A zagrebački je Medicinski fakultet prvi medicinski fakultet u nas, osnovan za Prvog svjetskog rata, 1917., institucija koja stoji iza osnivanja drugih studija medicine u Hrvatskoj, ali i u drugim državama. Na čelu velike obljetnice dekan je fakulteta prof. dr. sc. Marijan Klarica, nekadašnji student tog fakulteta i cijenjeni znanstvenik koji trenutačno priprema za ponedjeljak pozdravni govor stotoj generaciji brucoša Medicinskog fakulteta.
Što ćete reći stotoj generaciji budućih liječnika?
Pripremajući monografiju pronašao sam govor prvog dekana prof. dr. sc. Miroslava Čačkovića koji je održao studentima na prvi dan predavanja 12. siječnja 1918. godine. Prvo predavanje iz anatomije tada je održao prof. dr. sc. Drago Perović, a dekan Čačković je neposredno prije pozdravio studente, tu prvu generaciju. Ono što je on tada rekao mogu ponoviti i dandanas; sva pravila studiranja, mukotrpni proces učenja, odnos između studenata i profesora, pa sve do etičnosti u svladavanju ogromnog medicinskog znanja i budućeg postupanja s pacijentima. Medicina je stoljetna struka, a poruke o etičnosti u ponašanju i radu, naravno, ugrađene su još u Hipokratovu zakletvu koju liječnici inače polažu kad dobivaju diplomu. Naime, medicina bez te etičnosti više ne bi bila medicina nego znanje koje bi se moglo lako zlorabiti. Liječnici moraju biti prije svega čovjekoljubi i domoljubi da bi bili dobri liječnici. Mogu reći da mi liječnike ne samo da obrazujemo nego ih nastojimo i odgojiti, u šest godina od završenog srednjoškolca učiniti sposobnog liječnika jedan je od naših najvažnijih zadataka.
Isti su ti studenti, prema nekim anketama, na samom početku studija isticali plan o ostvarenju karijere izvan Hrvatske?
Još smo 2009. godine, uočavajući da će doći do potrebe za većim brojem liječnika, povećali broj upisanih studenata s 240 na 300. Takvo povećanje odgovara veličini otvaranja još jednog Medicinskog fakulteta. Za taj pothvat napravili smo poseban ugovor između Ministarstva znanosti i Sveučilišta u Zagrebu u kojem je definirano da da će nas pratiti financijski i kadrovski, ali to se nije dogodilo. Dakle, sve troškove za obrazovanje tog povećanog broja liječnika podnio je naš fakultet uz postojeće nastavnike iz vlastitih prihoda, ali se nadam da će se taj problem ubuduće riješiti u suradnji s nadležnim ministarstvima.
Uz povećanje broja studenata, osnovali smo i Centar za planiranje zanimanja u biomedicini gdje smo provodili ankete među našim studentima radi lakšeg i objektivnijeg uočavanja problema, te im olakšali snalaženje u budućem profesionalnom životu. Prije dvije godine počeli smo s manifestacijom Dan liječničkih karijera na kojoj smo mlade liječnike i studente završnih godina upoznavali sa zdravstvenim sustavom i uočili da se naglo smanjuje broj onih koji žele ići van jer su vidjeli da i ovdje postoje mogućnosti. Ono što se treba poboljšati je komunikacija između Ministarstva zdravstva i ostalih čimbenika u zdravstvenom sustavu jer mladi ljudi trebaju biti upućeni u to kad će biti raspisane specijalizacije, gdje će biti, kakve su potrebe, tako da mogu planirati i svoju budućnost. U rješavanju problema treba pomoći i lokalna zajednica, stimulirati dolazak mladih liječnika u dijelove Hrvatske gdje je manji interes.
Medicina stalno napreduje, kakve su danas mogućnosti za bavljenje znanstvenim radom?
U znanstvenom smislu, prema bazi podataka Scopus, vidljivo je da je naš Medicinski fakultet u ukupnoj znanstvenoj produkciji cijele Hrvatske prisutan s 23 posto radova. Dakle, možemo reći da gotovo svaki četvrti znanstveni rad objavljen s hrvatskom adresom dolazi s Medicinskog fakulteta u Zagrebu. U našoj instituciji postoje dva znanstvena centra izvrsnosti. Status takvog centra možete dobiti samo ako imate grupe znanstvenika koji rade na europskoj i svjetskoj razini.
Time se posebno ponosimo i nastojat ćemo imati više takvih grupa. Usprkos smanjivanju sredstava za znanost, naša ustanova značajno pridonosi ugledu Sveučilišta u Zagrebu. Kod nas se prosječno mjesečno sada publicira stotinjak znanstvenih radova. Uz to, naša ustanova prosječno publicira tri-četiri priručnika ili udžbenika mjesečno koji su uglavnom rezultat iskustva i znanja naših profesora. Naš fakultet jedini može osigurati edukaciju iz svih 49 medicinskih specijalnosti. Profesori su uglavnom i najbolji liječnici u svojoj struci tako da oni prenose studentima i specijalizantima to svoje znanje, a rad s pacijentima je ono što rađa nove poticaje za istraživanje. Dakle, u našoj ustanovi mladi liječnici imaju mogućnosti ostvariti značajne iskorake na svjetskoj razini i time zadovoljiti svoje ambicije.
Vaš znanstveni rad koji je javnosti najpoznatiji jest iznalazak nove teorije o stvaranju i cirkuliranju moždanog likvora, suprotan dotadašnjim uvjerenjima?
Više od 30 godina bavim se istraživanjem povišenog tlaka u glavi, problemom vodene glave, problemima likvora i sudbine lijekova i njihovih metabolita u likvoru i mozgu. Uza svog mentora, nažalost pokojnog profesora Marina Bulata, te sa suradnicima, poglavito sa znanstvenim savjetnikom Darkom Oreškovićem, istraživali smo spomenute probleme, a naši se rezultati uglavnom nisu uklapali u općeprihvaćene poglede. Prije sedam-osam godina, nakon što su izašli neki naši značajniji radovi, taj se stav u tom medicinskom polju počeo polako mijenjati. Naši radovi postaju citirani u mnogim udžbenicima. Vidjet ćemo što će budućnost donijeti, a uglavnom drago nam je da se vidi da se i u manjoj sredini koja nema puno novca za istraživanje može upornim radom doći do spoznaja koje imaju veliko značenje u medicini i struci.
Kad ste spomenuli da nema novca u znanosti, stalno slušamo da ga nema u zdravstvu. Predsjednik ste Upravnog vijeća KBC-a Zagreb, kako to komentirate?
KBC-i i KB-i su najveći zdravstveni centri i dijelovi su Medicinskog fakulteta. Takve ustanove osim što rješavaju najteže probleme u medicini i liječe najteže pacijente imaju ključnu ulogu i u obrazovanju novih liječnika i specijalista te u kliničkim istraživanjima. Kroz naše klinike ulazi sva nova tehnologija u dijagnostici i terapiji, testiranje svega novog odobravaju tijela Medicinskog fakulteta i Klinika, naši djelatnici ispituju, daju mišljenja, tako da bez takvih aktivnosti zdravstveni sustav ne može funkcionirati.
KBC Zagreb je institucija u koju dolaze svi najteži slučajevi iz Hrvatske i susjedstva i naravno da takva ustanova ima i najveće troškove. Zadnjih nekoliko godina uočili smo da u sustavu naglo raste potrošnja zbog primjene novih, vrlo skupih bioloških lijekova. I stručnjaci moraju izraditi nove farmako-ekonomske analize da se procijeni što je optimalna primjena tih lijekova jer bi se time moglo uštedjeti u sustavu. Volim živjeti u ovoj zemlji i u ovakvom zdravstvenom sustavu, jer svaki laik zna da naši građani mogu dobiti svu moguću terapiju koja je danas dostupna. Naravno da takav socijalno izuzetno osjetljiv zdravstveni sustav ima svoju cijenu.
Zasad je te razlike u troškovima pokrivala država. Zamislite da dođemo u sustav gdje netko ne može dobiti lijek jer ne može platiti, kao što je to u mnogim sustavima vani. Za naš zdravstveni sustav se treba boriti uz napore da se malo bolje racionalizira, malo više novca uloži, da se možda više i osobno participira. Potrebno je naglasiti da naš zdravstveni sustav počiva na jeftinom radu liječnika i sestara i drugih tehničara. Smatram da imamo kvalitetan liječnički i medicinski kadar i solidan zdravstveni sustav koji trebamo stalno unapređivati. Nadam se da će naš Medicinski fakultet i ubuduće imati ključnu ulogu u tome kao što je imao i u svojoj stoljetnoj prošlosti.
