Michael Caine ne glumi finoću u svim tim filmovima, on jest fin, a onaj tko ga je vidio na Krki u to se i uvjerio. Tako kaže Mare, a kad Mare nešto kaže onda tako i jest. Mare je zaposlenica Nacionalnog parka Krka, vodi skupine turista, na prvu izgleda kao rendžerica, a lijepo i pjeva, u skradinskoj klapi.
Prirodni kameni jacuzzi
U našoj priči, u turističkoj patroli iz Nacionalnog parka Krka, Mare je prava enciklopedija o poznatima i nepoznatima koji su uživali u najljepšem kraju Hrvatske... Zapravo, isprva gotovo uopće nije željela razgovarati, ali uz osmijeh, a potom i novinarske trikove, ali i uz asistenciju njezinih kolegica i susretljivih ljudi stručnih službi javne ustanove, Mare je ipak s nama podijelila iskustva iz parka. Nakon početnog “ne”, ipak se raspričala... Mare je, “kad je ćaća tako reka”, došla doma iz Australije. Emigracija i to...
– Nema lipšeg kraja od ovoga, pa pogledajte tu lipotu... Tko je tu doša, odma bi osta... Samo ta birokracija za ove moje iz Australije... – kaže Mare.
– Ajmo na Cainea, Bona Voxa, sultane... Sve one koji su vidjeli najveći slap, Skradinski buk, otok Visovac s franjevačkim samostanom, Bilušića buk, manastir Krku, Manojlovačke slapove... Sve mostove, staze i stazice kojima se stoljećima prolazi i uživa.
– Ajmo prvo o manje lipom pa da zaključimo s lipim. I tako lipo piše da se ne smi pasa bez brnjice vodat, a neki turist iz Njemačke je dogu ima bez brnjice i onda me vriđa kad sam mu to rekla, napada me, i što ćeš sad? – pita se Mare.
– Priznaj, htjela si brnjicu staviti i psu i njemu – provociram je.
– To si ti reka – kaže mi, a kolegica iz suvenirnice na Roškom slapu dodaje:
– Samo osmijeh, slap osmijeha treba takvima dati, to je jedini lijek...
– Ha, evo opreme za tekst – “Slapovi osmijeha na slapovima Krke” – primijetim, a moje se sugovornice osmjehuju.
– Većina ljudi je vrlo pristojna. I zahvalna. I šeici, i princeza Karolina, i sportaši, i pjevači... Mi smo oduševljeni njima, a oni moraju biti oduševljeni nama – kažu nam zaposlenice. Mare nastavlja o gospodinu Michaelu Caineu.
– Kakav je to gospodin! Pokazivala sam mu ljepote Krke, parka... I taman je treba otić, a jedan me gost stalno nešto pita, pa ovo, pa ono... A Michael Caine čeka i čeka, samo da bi mi zahvalio i pozdravio me – priča ta australska Hrvatica uz zvuk vode uspavane ljepotice i još uvijek donekle skrivene lokacije – Roškog slapa.
Kamene mlinice stare stotine godina pretvorene su u restorančiće, prirodni jacuzzi uz te zalogajnice s pogledom i uz žubor predivne Krke, pa plivačka staza do Žižića, vjetar u krošnjama, cvrkut... Klišej? Ne, baš je tako, jednostavno i predivno, tamo gdje se stoljećima koristila, a i sad se koristi, snaga vode za prehraniti se, a danas se ljepota te iste vode, flore i faune koristi za odličan život od turizma. Iznad nas je Oziđana pećina, tisućljećima dom predaka, a i puno skala vodi do nje, taman toliko koliko treba za bolji krvotok nakon lagodne vožnje brodom kroz NP Krka do Roškog slapa...
Manje ‘talk’, više ‘foto’!
– Manje ‘talk’, više ‘foto’! – prene me Mare iz zaljubljenosti u Krku “prijevodom” najčešćih riječi Azijaca koji već sada u predsezoni masovno pohode NP Krka.
– Kod Japanaca se sve zna, ajme što su organizirani. Kinezi, Tajlanđani i Korejci bi samo slikali, a i malo su glasniji – prepričava iskustva “cilog svita” koji je došao vidjeti Krku.
– Talijani su najbučniji, a Francuzima nije jasno kako malo ljudi razumije francuski... Pričaju nam to pripadnice ljepšeg spola koje smo u ovo vjetrovito jutro zatekli na Roškom slapu. Znaju mnoge priče, najviše o ženama koje baš na Roškom slapu testiraju ljubav.
– Jedan je turist oči isplako tražeći suprugu. On u pedesetima, a plače ko dite što je ne može naći. A ona mu se skrila, ostavila ga baš ovdi. Ima i lipših završetaka u ljubavnim pričama, a na Roški dođu zato što je tu mirno, za uživati, odmoriti se, promisliti pa i donit neku odluku – kaže nam Kristina iz suvenirnice, također povratnica, ali iz Zagreba, u rodni kraj svojih starih.
– Nedavno me jedan pitao je l’ ga se sjećam jer dolazi sedmu godinu zaredom. Naravno, rekla sam mu, kako mu objasniti da su parkom prošli milijuni ljudi – kaže Kristina, a Mare se ubacuje:
– Iša je sa mnom i Bon Jovi i reko da se baš izmorija obilaskom. A vodila sam i predsjednika nogometnog kluba Barcelone. E, s njim su se najviše rukovali od svih koje sam vodila kroz nacionalni park – kaže nam Mare o poznatima koje je vodila kroz park.
O Schumacheru, Billu Gatesu i ostalima smo i prije saznali iz objektiva fotoreportera Hrvoja i Duška... A tek slavna povijest, rimske legije na Burnumu (Cezar?), car Franjo Josip, carica, Bismarckove princeze, vladari ovi i oni... Brodom, autom, pješke, sve češće i biciklom na najboljim, dugim stazama... svi dolaze, već su bili i opet će se, baš kao i mi u patroli, iskreno oduševiti, bez glume. Uostalom, ni Michael Caine ovdje nije morao glumiti...
-2