Za tortu od rogača ste, nema sumnje, čuli, no za onu od bosiljka – teško. A tek za korčulanske meze, marmeladu od kapule, maginja, namaze od slanutka i inćuna, tušt s jagodama i octom od ruža... Nema čega nema “U Maje i Tonke”, šarmantnoj betulici smještenoj u srcu Korčule, na mjestu koje joj daje šarm dostojan filmske kulise. Maja Kršinić i Tonka Lujanac ondje su smjestile konobu u kojoj iskazuju svu svoju kreativnost, a njoj, kušate li ono što vam ponude, nema kraja – ni premca.
Kuhaju - iz znatiželje
– Maja je nekako uvijek bila uz lonac i hranu, istraživala, skupljala, učila od omiljene joj none, babe Dome, hodala po radionicama, školama, proučavala makrobiotiku, a ja sam tu desna ruka da pomognem i uskočim oko svega što treba da se taj sklad kuharskog genija pokaže u pravom svjetlu – smije se Tonka koja se, za razliku od Maje, još nije trajno vratila na rodni otok te je, kaže, ‘leteća’ na relaciji Zagreb – Korčula.
Kad su se djevojke odlučile otvoriti konobu, počele su od najjednostavnije kuhinje, štednjaka kakav imaju kod kuće, jeftine perilice... Korak po korak uređuju taj svoj mali prostor koji ih inspirira, baš kao i tradicionalni recepti, a njihova rodna Korčula nagrađuje ih samoniklim biljem, maslinovim uljem, sjajnim sirom, voćem, starinskim sortama povrća... Sva se nabava, osim pršuta koji stiže iz Hrvaca, odvija na otoku, a imaju i svoje vjerne dobavljače kod kojih ‘igraju na sigurno’.
– Dogodilo se nekako da su naša nit vodilja u izboru hrane postala dva zrna slanutka. Jedno je uzgojeno tu na otoku, a drugo je kupljeno u velikom samoposluživanju i gotovo dvostruko veće. Kada su ga prvi put vidjeli naši američki gosti, ostali su zatečeni te su rekli kako nigdje u New Yorku nema mjesta na kojem možete kupiti domaći slanutak a da nije kuhan ili konzerviran. Eto, svaki pogled na ta dva zrna novi nam je poticaj da ustrajemo u namjeri da kuhamo od domaćeg i onako kako su kuhali naši roditelji – kaže Tonka.
Domaći kruh i pašta
Majina nona, baba Doma, prenijela je na znatiželjnu unuku puno znanja, no dvije mlade i uspješne krčmarice i dalje neumorno tragaju za starim otočnim recepturama, uče kako se mariniraju inćuni i kozice, kisele motar, beru maginje i miješaju ih u slasnu marmeladu, svaku zrelu rajčicu prevrnu u ruci, svaku glavicu češnjaka pregledaju i očiste same...
Nije im problem ni svakodnevno umijesiti kruh jer na stol njihove betulice neće, kažu, onaj kupovni. I pašta se mijesi, valja i reže ručno, a da je zaista dobra, govori i podatak da je pred njom kapu skinula i slavna Lidija Bastianich koja se jednog poslijepodneva zatekla za jednim od malobrojnih slobodnih stolova “U Maje i Tonke”.
– Nismo joj spremile ništa posebno, samo ono što smo taj dan nudile svim gostima – našu platu gulozarija, domaće makarule s pestom od bosiljka koji smo netom napravile. Prepoznala je kvalitetu, pohvalila nas i rekla – to je to!
Kuhanje je, kažu Maja i Tonka, učenje i istraživanje bez kraja i konca, a one imaju volje, ideje i energije.
>>Vinko Pašalić, zaljubljenik u hranu i istraživač aroma
