Dr. sc. Branko Kolarić poslao je još prije trinaest mjeseci upit
pravnoj službi Hrvatskog zavoda za javnog zdravstvo, u kojem radio kao
voditelj Odsjeka za HIV. Traži da mu se odgovori što može i smije
učiniti kad, zbog posla koji obavlja, sazna da postoji sumnja da netko
namjerno prenosi spolne bolesti jer “pravni aspekti takvog čina nisu u
domeni njegove struke”.
Usmeni odgovor
Isto je pitao i Etičko povjerenstvo Hrvatskog zavoda za javno
zdravstvo, Nacionalno povjerenstvo za AIDS te Referalni centar za AIDS.
Odgovore, kaže dr.sc. Kolarić, do danas nije dobio:
– Navedena tijela zasad još rade na izdavanju preporuke – objašnjava.
Vlasta Emer iz pravne službe HZJZ-a kaže da je dr. Kolarić dobio
traženi odgovor, no usmeno.
– Kolega je dobio usmenu informaciju na sastanku kod ravnatelja Željka
Baklaića. Tamo je bila nazočna i Kolarićeva šefica, voditeljica Službe
za epidemiologiju zaraznih bolesti prof. dr. sc. Ira Gjenero-Margan.
Bio je jasno upućen kako postupati u takvim slučajevima – objasnila je
Vlasta Emer. Koje su to upute bile, nije htjela odgovoriti, već je
kazala da “pitamo Kolarića”. Ravnatelj Baklaić danas je bio nedostupan
za komentar jer je bio na sastanku Upravnog vijeća. Branko Kolarić
poslao je upite, kaže, jer se ponekad pojavi sumnja da netko namjerno
širi bolest, što se, pak, otkrije iz razgovora s osobama koje su došle
na testiranje.
– Praktički sve osobe kojima je utvrđena infekcija HIV-om pridržavaju
se mjera nužnih za zaštitu svojeg zdravlja, kao i zdravlja drugih, ali
povremeno se dogodi da osobe koje znaju da su zaražene HIV-om ili
drugom spolno prenosivom boleščću o tome ne obavijeste svoje partnere
te stupe u spolne odnose bez prezervativa – rekao je dr. sc. Kolarić,
ne htijući govoriti koliko se često takva sumnja javlja, niti koliko je
osoba dosad namjerno prenosilo bolest te iz kojeg miljea one dolaze.
Prema nekim neslužbenim informacijama, takav se slučaj dogodi jednom
godišnje.
Bilo je priča, prošle godine čak i anonimnih poziva u našu redakciju,
kako se sumnjičilo jednog homoseksualca da namjerno prenosi bolest.
Spominjala se i oboljela prostitutka čiji su klijenti kazali kako
sumnjaju da ih je ona zarazila.
Kada sazna za takve informacije, a ne proslijedi ih mjerodavnim
institucijama, čini li liječnik kazneno dijelo, upitali smo u Državnom
odvjetništvu i dobili potvrdan odgovor. – Neprijavljivanje kaznenog
djela također je kazno djelo. Ako sumnja, liječnik je dužan prijaviti,
pa makar i anonimno.
Prijave se mogu proslijediti ili odvjetništvu ili policiji. Da će
podaci prijavitelja i navodnog sumnjivca ostati tajni, zajamčeno je
zakonom – objašnjeno nam je u DORH-u.
Sudski nalog
Kada bi tužiteljstvo ili policija imali takvu informaciju, zatražili bi
sudski nalog da se potencijalnom sumnjivcu izvadi krv, radi testiranja
na HIV. Da je bila pozitivna na virus HIV-a, u tužiteljstvo bi morala
ići i žrtva silovanja koju nitko nije obavijestio da je silovatelj
obolio od AIDS-a, jer u nas nema pravilnika ili drugog propisa kojim bi
to bilo regulirano, o čemu smo pisali prošlog tjedna. Njezin je nalaz,
srećom, bio negativan. Da je bilo i drukčije, pitanje je što bi učinila
jer je kazala da se boji da bi iz pravosuđa podaci “iscurili” i postali
dostupni javnosti.
NA METI BOLESTI
Liječnik pita: Smijem li prijaviti širitelja side
