Vrhovac, mjesto na vrhu brda. U kojem se jede – vrhunski. Domaće.
– Nabavljamo iz Koreje! Tu, preko puta, par stotina metara dalje. Tako se, već generacijama, zove dio našeg mjesta. Živjeli su na tom bregu susjedi kod kojih je uvijek bilo napeto. Preko dana bi bili veseli, no navečer bi se svađali. I slušalo je to cijelo selo. Pa su tih par kuća naši stari nazvali Koreja – veselo priča bračni par Čulig. Gosti su im, među ostalim, i Korejci. Pravi, iz Južne Koreje.
– Vodili smo Korejce koji su spavali gore u sobama, u našu ozaljsku Koreju. Da vide da je i mi tu imamo – kaže Štef Čulig.
– Moja je Ankica šefica, a ja sam na našem imanju samo pomoćna radna snaga.
Gospođa Ankica je adut ovog mjesta, Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je u njezinim rukama. Kuhinja, briga o gostima, sobe, plahte, podrum s orahovcem, višnjevcem... i – klopa. Tu se jede zaista domaće. Ona radi sama buncek sa zeljem, češnjovke, domaću repu, janjetinu, odojke, purice i patke, ali i fazane. Turiste koji dolaze k njima, a imaju nekoliko soba, oduševljava priroda.
– Kinezi se bude prije zore, sjede na našoj terasi i – čekaju. Pitamo ih zašto su budni tako rano, a oni kažu: – Čekamo izlazak sunca, to nas zanima.
