'Srdela je nestala iz Komiže, nadam se da neće i rogač', kaže Nebojša Božanić, koji je na svom OPG-u ovih dana pobrao oko 8 tona autohtone sorte komiškog rogača, kojega lokalci na Visu zovu i komiški tusti, krupni, veliki… Urod je ove godine dobar, i 50% bolji nego lani, a mahuna koja je otočane u teškim vremenima spašavala od gladi danas je sve traženija u svijetu s obzirom na to da je brojni nutricionisti svrstavaju među 10 supernamirnica.
Komižanima je tako zagarantirano tržište, no problem je što su nasadi rascjepkani, mnogi i u građevinskoj zoni, pa rogač gubi utakmicu s apartmanizacijom koja donosi lagan i brz novac, priča Božanić, koji je komiške proizvođače okupio i u udrugu Komiški rogač ne bi li zaštitili zemljopisno porijeklo te potaknuli masovniju proizvodnju tustog kojega je i njegova obitelj uzgajala generacijama.
“Kruh” Ivana Krstitelja
– Rogač je manje zahtjevan od vinove loze, masline ili limuna, a puno dohodovniji. Unazad 30-40 godina samo ga se u komiškom kraju proizvodilo više od 350 tona na godinu, a danas 100 do 150 tona, dok cijela Hrvatska južno od Šibenika te na dijelu otoka proizvodi 500 tona – kaže Božanić, kojemu je sve to u najmanju ruku čudno.
Proizvođači jabuka, primjerice, u sezoni kukaju kako je jabuka podcijenjena jer za nju dobivaju kunu do kunu i pol, a i te kako su se namučili da je proizvedu, dok rogač koji je manje zahtjevniji bez problema postiže cijenu od 2,50 do 3 kune. Bitno je da se nasadi održavaju i ne zarastu kako bi se od njega podalje držale štetočine, a ubrane mahune lako je i skladištiti. U suhom i dobro provjetravanom prostoru mogu stajati i godinu dana a da ne izgube na kvaliteti.
U obalnim krajevima mediteranskog pojasa, Turskoj, Alžiru, Maroku, Tunisu... bez posebnog se skladištenja održavaju cijelu godinu, a kako je prema biblijskoj priči Ivan Krstitelj preživio u pustinji zahvaljujući rogaču, u Njemačkoj ga zovu Johannisbrot ili Ivanov kruh.
Danas se u svijetu sve više pribjegava sortama od kojih se uglavnom koriste sjemenke. Prehrambena, farmaceutska industrija… koristi rogač kao zgušnjivač, stabilizator i zamjenu za kakao, čak i za brašno ili kavu. Ima više kalcija nego mlijeko i idealan je lijek za probleme s probavom. Od njega se rade čokolada, keksi i drugi pekarski proizvodi, slastice, voćne rakije, pudinzi, mješavine začina...
No Božanić kaže kako se nijedna sorta ne može mjeriti s komiškom koja ima visoki udjel od čak 45% prirodnog šećera, kojega mogu konzumirati i dijabetičari. On svoju proizvodnju kao jedini proizvođač ekološkog rogača u Hrvatskoj temelji na finom brašnu od rogača, koje se već nekoliko godina može naći u drogerijskom lancu dm. Zbog specifičnog načina proizvodnje kojim se rogač obrađuje na temperaturama nižim od 40 Celzijevih stupnjeva, povoljne klime i prirodne selekcije, komiški tusti je preukusan i traže ga i u Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj…
Drvo živi i tisuću godina
– No teško je otvoriti tržište na kojemu unaprijed znate da nećete moći zadovoljiti potražnju – objašnjava Božanić.
– Da Hrvatska danas ima i tri puta veću proizvodnju, sve bi uspjela prodati. No danas ga se u Komiži oko 50% i ne pobere jer otkup nije organiziran, a rogaču se ne daje ni dodana vrijednost kojom bi se nametnuo u turističkoj sezoni.
Prvi rod rogača bere se već u sedmoj-osmoj godini, u 12. i dvadesetak, a u 15. i 50 kilograma. No Božanić se hvali kako je on na nekim komiškim stablima brao i više od 500 kilograma, a neki i više od 1000. Uvjeren je da drvo rogača, kojega u Komiži drže članom obitelji, i dugo živi, možda i više od 1000 godina.
>> Pogledajte koje su to supernamirnice koje trebate imati u svom domu
Rogači su tako fini... Bravo, evo samo je potrebna ideja.