Pa koji se turist ne bi iskrcao iz kanua na plažu Waikiki, bacio veslo pod palmu i otišao u Honolulu na koktel. Pa i dva-tri... Zvuči idealno. Društvo u kafiću “Alka” kraj tržnice u Bjelovaru dogovara upravo takav izlet – na Havaje.
– Koktel? Mi ćemo na pivo – kažu dečki.
Mislio bi netko sa strane da je društvo “prebacilo” par krigla piva, da su to priče koje će do jutra ispariti. No, priča je ozbiljna. Pripremaju se Bjelovarci za pothvat koji još nitko nije napravio. Argonauti, lađari koji su pobijedili i na slavnom neretvanskom Maratonu lađa, osvojili i dva srebra na toj kultnoj utrci, veslaju dalje. Domaće su okvire – preveslali. Odlaze na Havaje, na najprestižnju svjetsku utrku u kanuima “Moloka’i-O’Ahu’. Na njoj dosad nitko od Hrvata nije nastupio. Dolazi stotinu sastava iz cijelog svijeta, sama elita s veslima. Veslačka krema kreće s otoka gubavaca Molokaija i vesla prema Oahuu, otoku na kojem je Honolulu. Idu i Bjelovarci.
Preveslat ćemo cijeli Jadran
Jednom je, eto, bio tamo kao gledatelj Nikica, sin Matije Ljubeka, koji se sad opet vraća, on je dečkima trener.
– Ja se neću ni vraćati doma, ostat ću ondje i biti čuvar plaže – kaže smijući se i dodaje:
– Naše se gospođe nadaju da ćemo se vratiti i s Havaja jer uvijek to bude tako. Kamo god išli, mi im se uvijek vratimo. Takav je život...
Što ćete prvo napraviti kad doveslate u Honolulu?
– Nešto ćemo pojesti. A onda dalje... – veli Radoslav Rajić (33).
Što je najteže u lađi?
– Sjediš na rubu drvene lađe i gužva je. Hoćeš slikovito? Utrne ti stražnjica, a za vratom osjećaš topli dah!
Argonauti su prošli mnogo avantura, veslali 260 km od Drave do Dunava, Jadranom iz Skradina na vesla stigli do Korčule...
– Prije Havaja na koje ćemo dogodine, postavit ćemo Guinnessov rekord na Jadranu. Veslat ćemo 750 kilometara u lađi od Prevlake do Savudrije. To nitko još nije napravio. To će biti priprema za Tihi ocean. Jer, iako to lijepo zvuči, to je utrka u kojoj su glave u torbi – kaže Čonč, kako je nadimak Tomislavu Smrčeku. On je kapetan momčadi. Uostalom, dečki se zovu Pajo, Rajko, Sony, Badžo, Nidžo, Markica, Bicko, Tatek, Joža, Zoki...
– U Bjelovaru ima barem stotinu ljudi koji doma imaju veslo. Pa naš grad ima najviše lađarskih ekipa. Argonauti - stari i mladi, Šumari, Argonautice... bile su i Nereide, djevojke koje su se zbog posla preselile u Zagreb – priča Zvonimir Patekar - Pajo (46).
U gradu okruženom ribnjacima, eto, majstori s veslima. Pa gdje treniraju?
Čonč je, kao kapetan, odgovorio prvi.
– Moji su treninzi prije deset godina bili na Ininoj bačvi, i to u ribnjaku bake Cvijete i djeda Andrije velikom možda 100 četvornih metara. Dakle, ribnjak veličine prizemlja kuće. Tu u Tomašu sam na toj bačvi proveo dane i dane pripremajući se za plovidbu Atlantskim oceanom, za prijelaz lađom preko La Manchea. Veslao bih, tako, u bačvi svaki dan po sat i pol. Otprilike 3500 zaveslaja dnevno. U lađi s neretvanskim lađarima prešli smo La Manche za 3 sata i 40 minuta. Srušili smo brzinski rekord u prelasku kanala u tradicionalnom plovilu na vesla. Dakako, pratilo nas je nevrijeme – priča Čonč.
Vino iz Iloka stiže na Havaje
Vraćamo se na Havaje.
– Znaš koji je najveći problem? Kako će iz Iloka stići vino na Havaje? Sponzori su nam, uz pivnicu iz Koprivnice, vinari iz Iloka, jer bez gemišta se teško vesla. Može se, ali nije lako. A kamo god idemo, Iločani nam pošalju vino. I kako će sad graševina do Havaja? Hoće li stići? – pita se Rajko.
– Kad si par dana na pučini, može i na jedrilici, kad dođeš kući i sjedneš na WC, kupaonske pločice ti i dalje idu gore-dolje. I tako nekoliko dana. Dok se glava ne navikne da si na kopnu.
Priča društvo da je pothvat koji pripremaju i više nego opasan. Valovi na Havajima u listopadu mogu biti visoki i do šest metara, prijeti im morska bolest, ali i – morski psi.
– Bijela psina, ženka, viđena je ondje, i to najveća na svijetu. Baš sam neki dan čitao – kaže Čonč.
– Valjda neće nas.
Argonauti pričaju o svom gradu:
– Kad si u Bjelovaru, moraš probati sir. No, najpoznatiji smo po dvije stvari – po najviše kafića po stanovniku! Imamo više od 200 birtija na 35 tisuća ljudi. Pa da kreneš pješke trebalo bi ti dva mjeseca da obiđeš samo 90 kafića u centru.
Netko se sjeti i rekordera:
– Evo, susjed je, a vidio sam to na svoje oči, popio 56 hladnih piva. Pedeset šest! Počeo je u 11 ujutro i do 23 sata došao do te nedostižne brojke. Čovjek koji je bio s njim popio ih je “samo” 40.
I što su nakon toga?
– Otišli su na bazen. Na koncert.
Tko je svirao?
– Ni oni se toga ne sjećaju, ali su otišli. Pa neće valjda ravno doma.
