Mornarska majica, kratke hlače, kapa. Davno je prošao 70. rođendan. Vitalan, smije se, priča, pije Oranginu... Ovo je ispovijest galeba s otoka Krka, imena nisu bitna, podaci su poznati redakciji...
– Eh, da se i ja mogu sjetiti imena. Ali, eto, svaka druga bila je Helga – smije se, tu na terasi kafića u centru Krka, vremešni susjed koji nije stao. Vadi mobitel. Pokazuje fotografiju. Na njoj mlađa gospođa. Veselo gleda u kameru.
Posljednja u nizu ove godine
– Evo ti, ovo je posljednja u nizu od ove godine.
U nizu?!
– A bilo ih je već nekoliko, tek je počela sezona. Ima 35 godina, iz Slovačke je – priča sjedokosi zavodnik.
Anegdote, a on je u ovom “poslu” više od 60 godina, redaju se jedna za drugom.
– Stiglo meni nedavno pismo iz Njemačke. Piše gospođa kako je postala udovica, da je usamljena, i da se mene rado sjeća. Čak je poslala i crno–bijelu fotografiju. Gledam ja tu sliku, dvoje mladih ljudi. Godine su, negdje baš početak 70–ih. Sebe još i nekako prepoznajem na toj slici, a nju, prvi put je vidim! – kazuje pa dodaje:
– Jednom se mom prijatelju dogodilo da mu je djevojka iz mladosti, sad vremešna gospođa, došla na vrata. Kuca. Otvori njegova današnja supruga i gleda tu Njemicu, pita što želi... Skuhali joj kavu, popričali kao stari prijatelji, još su joj Miki i žena za uspomenu poklonili i bocu žlahtine. I veli on meni, ista stvar: “Ne sjećam se te žene.” Bilo ih je zaista puno. Ali, one su nas pamtile...
U društvo, za stol, sjeda i njegov prijatelj. I on je prekaljeni zavodnik... Istina, nekoliko godina mlađi, ali i on pun iskustva.
– Nikad nismo brojili. Ne. Crtice nas nisu zanimale. Ali, kad bi se gledalo, svako ljeto bilo bi desetak djevojaka, većinom Njemica, s kojima bismo se zabavljali – kaže vremešni galeb.
I taj već u mirovini. Pravoj, ali i onoj galebarskoj.
– Jedne zime svi smo na Krku učili engleski. Čuli smo da dolaze Engleskinje sljedeće ljeto, i bacili se mi svi redom na proučavanje rječnika. Stav je bio tad: “Dosta nam je Švabica, stižu Engleskinje.” A kad ono... Englezice došle, a mi u šoku. One sve redom riđokose, blijede, neke su imale crvene oči kao da imaju konjunktivitis... Odmah smo zaključili: “Vraćamo se Švabicama.” Njemice su bile najdraže. Zgodne, plave, rasne, imale su i novca pa su si mogle priuštiti da dođu ovamo.
A domaće cure?
– S njima se nitko nije petljao jer znalo se, čim ti kreneš s domaćom, ide brak. Tu nema šale. A ove, strankinje su, znaš i sam, zbog toga su i dolazile na Jadran. Sunce, more, glazba i – zavodnici. Ma čim bi vidio dvije da su same, sve bi ti odmah bilo jasno. I mi smo im bili egzotika. Crni, visoki, ribari, snažni...
Gdje ste ih upoznavali?
– Danas se mladi okupljaju oko kebaba. I tako se druže. Mi smo, tada, imali plesnjake. Sve terase ovih hotela imale su živu glazbu. I tamo bi došao, malo joj namignuo, pogledao gleda li te, okreće li se za tobom i, ako bi ti dala neki znak, eto tebe. Pa ples, pa druženje, pa piće, pa sve na terasi. Kad bi završili sviranje, oko 23 sata, ako si je uzeo za ruku i krenuo s terase, znalo se što slijedi.
Soba?
– Rijetko. Prije plaža. Ili brod. Išli na kupanje, pa je malo brišeš ručnikom, pa se kupate...
Uspomene i rastanci
Uspomene na ljetne ljubavi?
– Jednom triper.
A kako su izgledali rastanci?
– Tako da ti stojiš na molu, mašeš, one odlaze brodom i plaču.
Jeste li i vi plakali?
– Mi? Zašto?! Pa drugi brod dolazio bi već popodne. Opet s Njemicama...
A ako bi se poklopilo da u isto vrijeme dođu dvije, tri prijateljice od lani?
– Nikad! Nisam ja bio takav. Rezervirao bih termin. Čekao ih. To su bile prave ljetne ljubavi. Iskrene.
A što su roditelji govorili?
– A što bi? Otac je istu stvar radio još 30–ih. No, tad su više na Krk dolazile Čehinje.
A što će biti za 100 godina?
– Već sad nema zavodnika. Neće biti ništa. Gotovo je to. Velim ti, mladi se sad okupljaju oko – kebaba.
Sve je nekako između, traži se – koji smjer točno izabrati
Turist s prosječnim prohtjevima ovdje ima sve. Nedavno je u grad stiglo i – kino.
Problem je, među rijetkima, ako se tko želi, recimo, ošišati, otići k frizeru, treba se naručiti. Toliko je ljudi da djevojke i u tih nekoliko salona imaju pune ruke posla. Škarice rade kao lude. Zig–zig... Blizina metropoli ovdje je glavni adut. I blizina Italije, Slovenije, Bavarske...
Na Krku je gost u trenu. Cijene, i one su pristupačne. Cijene su apartmana posljednjih godina otišle u nebo, pa za jednu noć gost mora platiti od 600 kuna i više. Na stranu smještaj, ali cijene su i dalje na otoku glavni adut.
Eto, u Baški gost može otići u kultni kafić “Ziraffa”, kakvih ima po cijelom Zagrebu, od one na Jarunu pa do centra, gdje će popiti pivo za 12 kuna i pojesti pizzu, i to vrlo dobru, za 45 kuna. Na moru, kraj obale, to je sjajno.
No, na Krku nedostaje – ekskluzivnost. Jer, na Krk zaista svi mogu doći jer ima mjesta za sve. Tek za jahtaše u samom Krku nema mjesta, ima desetak vezova. Za nautičare je otok “slijepo crijevo”, oni koji idu od Istre, prolaze preko Cresa, Malog Lošinja i nastavljaju prema Dalmaciji. Ovamo rijetki dolaze.
– Glavna ulica u gradu, Strossmayerova, s brojnim dućanima, danas izgleda više kao da si u Istanbulu. I to zbog asortimana – žale se domaći u centru Krka.
Tješim ih:
– A što bi ljudi da živite na Stradunu? E, oni su u problemu, tamo je čovjek na čovjeku.
Krk je, kao grad, narastao u posljednjih 30 godina, preuzeo turistički primat Malinske. No, ovdje se još traže. Što i kako. Koji smjer okrenuti... Koji ih gosti privlače? Oni s malo novca, oni s puno, oni koji žele u Rovinj ili oni koji žele u divljinu Cresa. Tu je sve, nekako, između.
Obvezno posjetite
Šetnja centrom
To je jednostavno, i svaki turist to učini prvo... Male ulice, istina neke u kojima se treba solidno uspuhati, no ovdje je lijepo lutati starom jezgrom. Ljudi, iako je ljeto, u ovim malim uličicama nema puno. Tko želi gužvu, na rivi će je uvijek naći.
Interpretacijski centar pomorske baštine otoka Krka
Genijalno mjesto, na kojem glavnu riječ ima brodomaketar Željko Skomeršić. Donedavno je makete brodova radio u vlastitoj sobici, imao svojevrsno brodogradilište u devet metara kvadratnih, a sad se preselio u moderan prostor. Ovdje turist može vidjeti njegove makete, ali i što je tijekom godina skupio. Sve je vezano uz more i plovidbu. Ima čak i stari pribor za jelo kojim su se koristili mornari...
Otočić Plavnik
Mjesto na kojem turist može biti sam, ima malih uvalica, od pet do deset metara četvornih, gdje cijeli dan čovjek može uživati. Otok je smješten između Krka i Cresa.
Žlahtina
Nepotrebno objašnjavati, zar ne? Tko smije, naravno, neka proba... I ponese kući kao suvenir. U gradu imaju i odlično maslinovo ulje, ekološki jabučni ocat...
Plus i minus
PLUS
DOSTUPNOST - Do Krka čovjek može – biciklom. Bez problema. Otok je toliko dostupan, karta za nekadašnji Titov, a danas Krčki most je 35 kuna, da se tamo može i na poludnevni izlet. Preporuka – kupanje u Vantačićima
MINUS
INOVATIVNOST - Izložba bonsaija, odlazak u KiK, obilasci vinskih cesta, parasailing, vožnja turističkom podmornicom... Turistički mamci koje smo davno apsolvirali. Traži se novi vjetar, nešto što nismo još vidjeli. Što će gosta privući, i reći: “Idemo baš na Krk jer je tamo...” To nedostaje
Krk
Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš - 8
Kvaliteta i raznolikost smještaja - 9
Kvaliteta ugostiteljske ponude - 9
Gostoljubivost i susretljivost domaćina - 10
Večernja zabava i provod - 7
Kulturni sadržaji - 9
Rekreativni sadržaji - 10
Uređenost i opremljenost plaža - 9
Faktor opuštanja - 8
Opći dojam - 7
Ukupna ocjena - 86
Poredak
1. KORČULA 95
2. DUBROVNIK 92
3. HVAR 92
4. BRAČ 90
5. KRK 86
6. CRIKVENICA 83
7. CRES 80
8. MAKARSKA 00
9. MALI LOŠINJ 00
10. MLJET00
11. OMIŠ 00
12. OPATIJA 00
13. PAG 00
14. PELJEŠAC 00
15. POREČ 00
16. PULA 00
17. RAB 00
18. ROVINJ 00
19. SPLIT 00
20. ŠIBENIK 00
21. TROGIR 00
22. VIS 00
23. ZADAR 00
ma da, Krk pun penzionerki iz Slovenije i Zagreba.... možeš misliti što love švabice.... znam jer imam vikendicu na Krku. Rijetko žene dolaze same. Ili su sa djecom ili sa mužem/dečkom.