Autohtono, tradicionalno, onako baš sinjski. Gdje pojesti?
– Idite u Naše misto! – kažu domaći, pa objašnjavaju:
– Nekad, kad bi mladić iz našeg kraja želio pokazati djevojci kako s njom ima ozbiljne namjere, da će je zaprositi, odveo bi je u taj restoran u Galu na – žabe! Tad bi i ona znala, ovaj dečko misli ozbiljno. Sljedeće je – zaručnički prsten. I znaš, žabe su jeli samo imućni...
Od centra grada, možda deset minuta vožnje, u općini Otok, uz samu rijeku Cetinu, restoran Naše misto.
Za Žabarijadu klincima bicikl
Anđelko Tomašević (36) odmah kreće u priču:
– Otac Stipe je kuhar, majka Tomažina brine se o višnjevcu i orahovcu, njih dvoje su pred 41 godinu otvorili restoran. Ma moja majka je mene i mojih petero braće i sestara dojila gore na katu, a zatim se vraćala u kuhinju gostima pripremati žabe. Znaš, i Franjo Tuđman, prvi je puta probao žabe kod nas. Imao sam 16 godina kad sam mu ih nosio kao mladi konobar. I, dopalo mu se, tražio je repete – govori Anđelko.
Ovim mjestom prošli su, nakon Tuđmana, svi predsjednici, premijeri, veleposlanici. Dolaze i dalje. Vlasnikov školski kolega, Ivan Žižić (36), ubacuje se u priču:
– Žabe u ovom kraju možeš jesti još samo na tri mjesta. Kod nas, u restoranu Naše misto u Grabu te u hotelu Mihovil u Trilju – kaže Žižić, pa obojica dodaju:
– Kod nas u Otoku, u listopadu, imamo i “Žabarijadu”. Natječemo se u pripremi žaba. A za klince se organiziraju i utrke žaba, pa čija dalje skoči, taj dobije bicikl.
Koliko se može žaba pojesti?
– Čini se da može puno, meso je po boji poput piletine, ali je okus puno laganiji i sočniji. Nema puno kostiju, a i one su male i sitne. Žabe mogu biti velike poput, recimo, loptice za golf, ali i do veličine kreditne kartice. U porciju ide pet ili šest žaba, ali preko 20 žaba ne možeš. Za to još nismo čuli... Znaš, žabe su i afrodizijak.
Kralj žaba ulovio ih tisuće
Priča se nastavlja s istom temom:
– Lovci ih hvataju na udicu koja se zove “macalo”, ili po noći svjetiljkom. Imamo u mjestu lovca Miću kojeg zovu i “Kraljem žaba”. Taj ih je ulovio tisuće, pitaj Boga...
Cijena porcije žabljih krakova na buzaru je – 90 kuna. Prilog palenta 10 kuna. Teleći kotlet 60 kuna. Mala boca Jamnice svega 8 kuna. Ovdje se jede dobro i – pristupačno. Kao nekad. Tradicionalno.
– Najvažnije, sve je domaće. Salata je tu iz vrta, krumpir je naš, vadimo ga iza kuće. Pa čak i brašno radimo sami! U kuhinji teško ćeš pronaći nešto iz dućana. Možda tek sol i papar.
Jedan od naj ljepših i naj tradicionalnih krajeva lijepe naše računajući i BiH.