Dragi moji čitatelji, možda je i vas ovih dana stisnulo grlo, porasla vam je tjelesna temperatura, glava vam je sve teža, curi vam nos, kašljete i znojite se?
Ove zime, koja je napokon na odlasku, kao da su baš svi oboljeli od gripe praćene visokom temperaturom koju treba preležati.
Imali ste osjećaj da vas sve boli kao da ste pregaženi pa vas je sve to skupa shrvalo tako da niste mogli ništa nego ležati?
Možda je najveći problem bio glas koji više nitko nije prepoznavao jer ste od tenora postali bariton, od baritona bas ili je vaš simpatični sopran počeo zvučati kao neki čudan promukli alt?
Rodbina i prijatelji nazivali su da pitaju kako ste, a vi, tek što ste počeli odgovarati, tako ste se jako zakašljali da niste čuli ni sebe ni osobu s druge strane. Jedino što je imalo smisla bilo je prekinuti razgovor. Osjećali ste se čudno bez komunikacije. Još više uvučeni u svoje poteškoće vrteći se ukrug i pitajući se: pa sad me bole i koljena. I stopala. Čak i očni kapci?! Svaki mi je dio tijela bolan. Nisam u stanju razgovarati. Ima li gorih posljedica gripe?
A onda ste se dosjetili da se i u ovim uistinu rovovskim uvjetima, kada je glava na jastuku i još pokrivena, ipak može komunicirati s vanjskim svijetom. S ovim sretnicima koji su na boljem zraku.
Kako? Prva je ideja bila komunikacija mailom ili još bržim, SMS-om. Barem kratka poruka: Bolestan sam. Bolesna sam. Čujemo se... A onda su zapljuštale poruke. Dok pišete SMS poruke, ne kašljete i ne jača osjećaj žarenja u grlu. Nema potrebe za ponavljanjem onoga što ste rekli jer vas se dovoljno dobro čita iako vas se ne čuje, ma u kakvom stanju bio vaš glas. Ne treba ni prekidati "razgovor" da biste kihnuli, a i nije nepristojno usred riječi obrisati nos... Lakše je napisati poruku nego mail. Sretni ste što ste se uspjeli javiti.
Ipak, je li komunikacija – slanje i primanje poruke – baš ono što vas potpuno zadovoljava? Ili vam je možda ipak važnije kako komunicirate?
Umorni, slomljeni, dehidrirali ste, jednostavno ne možete popiti toliko tekućine koliko je tijelo odlučilo da je izbaci.
Gubite svoj poslovični šarm. Niste duhoviti. Vaša je komunikacija kurtoazna i stereotipna. Ne možete se sjetiti ničeg originalnijeg od žaljenja na svoju bolest, iako s tom kuknjavom već sami sebi idete na živce.
Ne inspirirate svojeg sugovornika pa su i odgovori manje zanimljivi... Što učiniti? Ništa. Pričekajte. Kamo vam se žuri? I šutnja je komunikacija. Meni to zvuči psihologično, a vama?
>>'Tko misli posve isto što i ja možda me samo kopira ili mi se čak i ulaguje?'
