Smjena mi je. Je l’ možete platiti račun? – obavijestio me i upitao konobar nakon dvoipolsatnog obilnog ručka. Mogu, ako to moram baš sada učiniti. Zamolio sam račun R1.
– Ne može R1. Trebali ste mi prije reći jer je gazda maločas otišao!
– Gledajte, ja uopće nisam mislio otići već bih radije ostao uz ovu finu Katunarovu žlahtinu od 90 kuna po litri. I što se mene uopće tiče gdje vam je gazda?! – počeo sam gubiti živce. Čovjek mi je donio račun, i to pogrešan. Do tada sam potrošio već 450 kuna. I tu se on počeo gubiti i prtljati.
Naručio sam i kavu. Inače je u ovoj konobi nema. No, netko me prepoznao kao novinara pa su mi je donijeli iz susjednog lokala. R1 na kraju je ipak ispostavljen, kao što i priliči u zemlji koja je to pitanje regulirala zakonom. Badava vam dečki finog odreska i škampa, ovo što radite je sramotno. I ne, neću besplatnu rundu jer me ne možete kupiti. Radije se pozabavite sami sobom.
Anonimni egomanijak je gori od mnogih komentatora u Večernjakovoj pljuvaonici. Zbog njega sigurno neću zaobići tu konobu ako na nju naletim.