Hana sportska senzacija, Hana pokorila Aziju, Hana opet izborila pobjedu… i tako dalje.
– Eva, možeš li mi, za priču, poslati i fotku svih pehara - pitala sam. Joj, veli mi Hanina mama Eva, ima ih puno, više od 100.
Stvarno? Genijalno.
- Sad si me nacimala da ih konačno sve prebrojim. Hana ima ukupno ima oko 130 pehara i 60 medalja, neki su u njezinoj sobi, neki na policama, a neki na stepenicama za gornji kat jer još nismo stigli staviti nove polici. Sreća da smo u kući jer u stanu od npr. 60 kvadrata, to bi stvarno bio problem – smije se ponosna mama.
No, svaki roditelj zna da uspjeh djeteta uvelike ovisi i o brdo drugih faktora, tu je masa odricanja i konstantni treninzi. Dobra je strana ta što je Hanin trener – njezin tata Darko.
Iako, sve je zapravo počelo više-manje slučajno…
- Zapravo je naš zajednički prijatelj jednom prilikom rekao da dovedemo Hanu na trening jer ima hrpu djevojčica, pa da se zabave - priča mi Eva.
- Hana je tada išla zadnju godinu u vrtić, imala je 6 godina, a Daria, starija kćer, bila je 4. razred. Treninzi su bila dva puta tjedno po 45 min, a trener Alen Ivančin fenomenalan animator i zabavljač za klince tako da su obje vrlo rado išle i uz njega jako zavoljele pingač.
I Eva i Darko su oduvijek igrali, ali Hana ih je dobrano prešišala i to već kao klinka. Darko je cijelo vrijeme u tom sportu, sada je profesionalni trener reprezentacije za kadetkinje i juniorke.
Kad je postalo ozbiljno?
- Odjednom smo shvatili da je sve bolja i bolja i da ima strašnu volju, nikad joj nije bilo teško ići na trening. U Hrvatskoj je vrlo brzo bila među najboljima, ali to nije neki pokazatelj kvalitete. Kad je imala 13 godina bila je najbolja u kategoriji do 15, sa 14 je već bila najbolja u kategoriji do 18 godina. Sada, s 15, skoro sve naše seniorske reprezentativke moraju dobro „zapeti“ da ju pobijede – priča Eva.
Prvi međunarodni bolji rezultat bio je kad je 2015. (ona je rođena 2004.) u Francuskoj osvojila 5. mjesto na Prvenstvu Europe do 11 godina, a godinu poslije bila je 3. Prava prekretnica je bila kad je 2016. u Luxemburgu izabrana među četiri igračice iz Europe (dob do 12 godina) koje su išle u Dohu na svjetsku smotru. Tamo je osvojila 4. mjesto i izabrana u World Hopes Team (zajedno s Rumunjkom, Singapurkom i Meksikankom) koji je nastupio na World Cadet Challengu u Kini.
- Taj izbor rade kineski stručnjaci i nije bitan samo rezultat na turniru, već ocjenjuju i neke elemente u igri koji su važni za kasniji razvoj igrača. Te godine je ušla i u kadetsku reprezentaciju Hrvatske do 15 godina za Prvenstvo Europe – prisjeća se Eva.
S Hanom putuje Darko, kao tata i trener repke, a neki put idu sami. Eva ostaje kod kuće, predaje matematiku u OŠ Ivana Cankara (naš osnovnjak!), a Daria, starija kćer, završila je MIOC i sada studira.
Hana je nedavno u Poljsku prvi puta išla sama, jer je Team Europe imao svoju trenericu iz Mađarske te je bez problema putovala avionom, s presjedanjima u Münchenu, odnosno Frankfurtu.
Naravno da radi putovanja Hana često izostaje iz škole, ide u prvi razred Športske gimnazije.
- U osnovnjaku je sve to bilo nekako lakše nadoknaditi i imala je super ocjene, prosjek 5.0, no sada je u prvom razredu više nema nego ima. Za sada se dobro drži, ima četvorke i petice, no od 39 radnih dana, samo 15 dana je bila na nastavi – priča Eva.
Jer, tu nisu samo natjecanja, već i trening kampovi koje organizira Svjetska (ITTF) ili Europska (ETTU) federacija, po čitavom svijetu.
- Kad je u Zagrebu i ide u školu trenira 3-4 sata dnevno, a ako nema škole onda dva puta dnevno po 2,5 sata. Dva puta tjedno ima kondicijski trening s posebnim trenerom, koji traje 45-60 minuta.
Raspored joj je pravi izazov.
- Ujutro je u školi od 8 do 14, tamo ruča. Darko dođe po nju i idu na trening koji traje od od 15 do 18 ili 18:30. Dva puta tjedno poslije stolnoteniskog treninga ide na kondicijski, od 19 do 20 sati. Kad dođe doma, odmah večera, piše zadaću, nauči što i koliko stigne i ide spavati. Naravno, prije toga neko vrijeme bulji u mobitel kao i svaka petnaestogodišnjakinja - priča Eva.
Kad je na nekom trening kampu, trenira dva puta dnevno po tri sata uz obavezan popodnevni odmor da bi sve to izdržali. A kad je na turniru, onda je u dvorani od jutra do mraka!
Što Hana jede?
- Njezin je menu prilično raznolik i jede manje-više sve. Ipak, pazi da ne jede puno slatkiša, iako pojede i njih. Obavezno svaki dan jede voće i uvijek salatu uz ručak. Ne bih rekla da ima neki poseban režim, ali pazi(mo) da ne jede puno slatkog i da jede raznoliko s dosta voća i povrća. Na natjecanje ponese energetske pločice pa to pomalo jede između mečeva.
Što je još čeka ove sezone?
- Najvažnija natjecanja koja ju čekaju ove sezone su Međunarodni turniri u Mađarskoj, Češkoj, Italiji, Portugalu, Španjolskoj, Europsko prvenstvo do 21 godine, Juniorsko prvenstvo Europe, nastup za seniorsku reprezentaciju na Zagreb Openu i možda još kojem turniru. Vrhunac 2019. je definitivno bilo ovo natjecanje u Poljskoj na World Cadet Challengu gdje je Europa pobijedila Aziju i Hana imala sedam pobjeda i samo jedan poraz u ekipnom.
Velika je želja da Hana ode u neki trening kamp u Aziju, na dva tjedna – već ima poziv iz Japana – ali nažalost, objašnjava Eva, to im je financijski neizvedivo. No, možda se neki sponzor u međuvremenu javi!
U medijima su se nedavno pojavili i natpisi kako Hana odlazi u Linz:
- Tamo je najbolji europski ženski centar i Hana bi imala odlične uvjete za trening i odličnu trening grupu o kojoj u Zagrebu može samo sanjati. Bili smo tamo u siječnju ove godine i njima se Hana jako svidjela. Ove sezone će Darko povremeno odlaziti s njom tamo na tjedan dana. U planu je sljedeće sezone to povećavati na možda dva tjedna mjesečno… Sigurno neće tamo biti sama sa 15 godina jer se to pokazalo kao loše na mnogo primjera. Da se pita Hanu ona bi jučer otišla. Tu je i problem škole…, uz natjecanja, u školi bi bila još manje nego je sada - kaže Eva.
Bio Linz ili ne, jasno je da Hanu čeka još brdo osvajanja. Draga Eva, morat ćeš naći još barem jednu sobu za pehare!
U Zagrebu je održano prvo natjecanje u šišanju pasa:
