Četiri godine nakon ulaska Hrvatske u EU, članstvo u Uniji obično se gleda kroz korištenje europskih fondova za projekte poput nedavno odobrenog Pelješkog mosta, kroz egzistencijalnu krizu EU vidljivu kroz Brexit, kroz pitanje kada će se (bude li se ikad) EU širiti na hrvatske istočne i južne susjede. Ali u dane kao što je jučerašnji, EU često utječe i na sitna, ali važna, pitanja iz običnog života svakoga od nas: Sud Europske unije jučer je, primjerice, donio dvije zanimljive presude od kojih jedna zakonski propisuje da nije mlijeko sve što se bijeli i nosi naziv “mlijeko”. Druga rješava jednu od dilema modernog doba koja se tiče pitanja tko je odgovoran za povredu autorskih prava u slučajevima kad korisnik interneta skine film preko web stranica poput Pirate Baya.
Pitanje torrenta
Prva presuda tiče se svih onih proizvoda, sve popularnijih i sve češćih na policama trgovina, koji nose nazive poput “rižino mlijeko” ili “tofu sir” i slično. Sud EU, naime, presuđuje da se proizvodi koji su isključivo biljni ne mogu stavljati na tržište EU, pa onda ni u Hrvatskoj, s oznakama poput “mlijeko”, “vrhnje”, “maslac”, “sir” ili “jogurt”. Jer te su oznake, tumači sud u Luxembourgu, prema pravu Unije rezervirane za proizvode životinjskog porijekla. Protuargument pred sudom zastupala je njemačka tvrtka TofuTown, koja proizvodi i distribuira vegetarijansku i vegansku hranu, i koja smatra da se posljednjih godina “znatno promijenio način na koji potrošač shvaća te nazive”. Hoće reći da ako naziv glasi “maslac od tofua”, potrošač shvaća da to nije baš pravi maslac. Ili ako se nešto zove “mlijeko od riže”, da to nije baš pravo mlijeko. No, shvaća li potrošač to zaista?
Sud EU ne dopušta da se kod potrošača stvara ikakva sumnja, pa stoga zaključuje da dodavanje “pojašnjavajućih ili opisnih dodataka o biljnom podrijetlu” nema utjecaja. Da bi se nešto moglo nazvati mlijekom, mora biti životinjskog porijekla. Isto je i s maslacem, sirom, vrhnjem... Baš kao u popularnoj zagorskoj pjesmi: “sve to ide”, samo ne u “beli Zagreb grad” nego prvo na europski sud u Luxembourg, koji će reći što jest, a što nije.
Druga jučerašnja presuda Suda EU, koji je posljednjih godina mijenjao suvremeni život u Europi i takvim presudama kao što je nametanje Googleu i drugim internetskim pretraživačima “pravo građana EU da budu zaboravljeni” na internetu (da zatraže brisanje neke poveznice na vijest ili događaj za koji vjeruju da ih sramoti ili kleveće), ne tiče se mlijeka nego megabajtova takozvanih “torrenta”.
Mačkica pred sudom
Prema toj presudi, platforme poput Pirate Baya odgovorne su za kršenje autorskih prava bez obzira na to što autorska djela na takve platforme stavljaju korisnici (obični građani), a ne administratori (zaposlenici platforme).
Osim Suda EU, i Europska komisija ponekad u svom radu ulazi u detalje popularne kulture i svakodnevnog života poput jučerašnjeg otvaranja istrage o – Hello Kitty! Popularni japanski lik mačkice s crvenom mašnom našao se pod istragom zbog sumnje da tvrtka koja je vlasnik licencije Hello Kitty zloupotrebljava svoj dominantni položaj na štetu tržišnog natjecanja.
puf, ja bi recimo tražio zabranu naziva šunka, za sve ono što nije svinjskog porijekla