Carisa Barker i po dva puta tjedno daje krv kako bi zaradila novac za financiranje svoje ovisnosti o šopingu. Ova dvadesetogodišnjakinja je tako zaradila preko 3000 dolara, a sve kako bi dalje mogla nesmetano šopingirati, piše NY post.
Iako radi kao babysitterica u Salt Lake Cityju (država Utah), taj joj honorar nije dovoljan za shopping po njezinom guštu, pa si je pronašla novi izvor zarade.
- Apsolutno bih preporučila ovo ljudima koji nemaju novca i žele ići u kupovinu. Dajem plazmu dva puta tjedno. Prvi put dobivam 20 dolara, a sljedeći 50. To je samo malo dodatnog novca sa strane kojeg mogu potrošiti na sebe, a da se pritom ne namučim - kaže Carisa.
Naime, Carisa plazmu donira dva puta tjedno i tako već godinu dana. Mjesečno od toga zaradi oko 280 dolara, što je oko 3000 dolara godišnje. Plazma je žućkasta tekućina u krvi koja ostaje nakon uklanjanja bijelih i crvenih krvnih stanica i trombocita. Tekućina se sastoji od vode, soli, bjelančevina i enzima, a koristi se u lijekovima koji pomažu osobama koje pate od opeklina, šoka, traume i drugih medicinskih hitnih slučajeva. Carisa procjenjuje da mjesečno troši oko 600 dolara na odjeću, obuću i kozmetičke proizvode.
- Ja sam šopingholičar i kupujem svaki dan ako mogu. Obično idem tri ili četiri puta tjedno u trgovački centar. Odjeća i cipele su moje omiljene stvari za kupnju, a volim i proizvode za ljepotu. Ako vidim nešto što mi se sviđa ili ima popust, jednostavno ću si to i kupiti. Osjećam se snažno znajući da imam novac i mogu kupiti stvari - kazala je Carisa.
Žena je počela prodavati plazmu prošlog ljeta, nakon što joj je prijatelj ovo predložio kao jednostavan način zarade. Od tada to stalno radi, a jedan tretman traje oko sat i pol vremena.
- Nema zdravstvenih rizika za ovaj postupak, a i moji se roditelji slažu. Moja se plazma koristi za izradu lijekova za osobe s rijetkim bolestima. Dobro se osjećam kada znam da pomažem drugima, te planiram i dalje nastaviti davati plazmu - zaključila je Carisa.
Inače, SAD se suočava s velikim porastom broja ljudi koji na ovaj način zarađuju i oni, kako navode tamošnji mediji, pripadaju najsiromašnijem sloju društva. Samo je od 2005. do danas broj ustanova koji se bave vađenjem krvi i plazme narastao s 300 na 600. Da kontrole i izdavanje dozvoli nisu tako rigorozni, navode, vrlo je vjerojatno da bi tih kompanija bilo i više.
U Hrvatskoj se, kao i u većini zemalja, krv i plazma dobrovoljnih davatelja ne plaćaju. Kako navodi Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, puna se krv može dati svaka tri mjeseca (muškarci), odnosno svaka četiri mjeseca (žene). Kada je riječ o darivanju krvi staničnim separatorom, onda se krv može mogu darivati češće. Konkretno, davanje trombocita staničnim separatorom može se provesti do 12 puta godišnje, a darivanje plazme staničnim separatorom do 25 puta godišnje. Razmak između dva davanja mora biti najmanje tri dana. Kompenzacija za darivanje krvi i plazme u RH je jedan plaćeni slobodni dan, a u slučaju velikog broja darivanja, mogu se ostvariti i neke druge pogodnosti, poput besplatnog pokaza za javni prijevoz i pogodnosti u dopunskom osiguranju.
Jako. kul, nema kaj.