”Ja sam ginko iz Daruvara. Već stoljećima rastem s gradom pokraj dvorca. Izazivam ljude da rašire ruke, obgrle širinu mog debla. Pružam ruke djeci za igru i pohod na vrh. Dobio sam rajsko ime Adam. Svaki dan ispisujem nove stranice priče u interakciji čovjeka i prirode. Otkrit ću vam jednu tajnu. Nisam sam. Pokraj mene je Eva. Zajedno u Daruvaru stoljećima slavimo ljubav i život. Eva iz svoje sjene uporno prepušta meni laskave komplimente muškoj zadivljujućoj ljepoti. Grli vas ginko”, tako je lanjske jeseni svijetu predstavljen 242 godine star ginko biloba – najljepši i najstariji primjerak svoje vrste u nas. A baš je on nedavno proglašen drugim na izboru za Europsko stablo 2020. godine.
Najuređeniji mali grad
Prestigao je našeg zaljubljenog ljepotana čije su krošnje puna ptičjih gnijezda iz kojih se čuje glasan pjev Čuvar poplavljenog sela iz Češke. Sigurno je pobjedničko stablo dobilo podosta glasova i iz Daruvara, turističkim nagradama ovjenčanog gradića – koji slovi za najuređeniji mali grad kontinentalne Hrvatske u kojem se arhitektura tako skladno nadopunjava s ljepotom okoliša – jer se upravo ovdje nalazi i kulturno i administrativno središte Čeha u Republici Hrvatskoj.
No rezultati glasanja na izborima tema su nekih drugih priča, za ovu je bitno da je daruvarski ginko zaštićeni spomenik prirode, simbol grada i glavni “čuvar” u parku ispred dvorca grofa Antuna Jankovića, najzaslužnije osobe u povijesti Daruvara. Jer upravo je grof Daruvaru dao današnje ime, preimenovavši Podborje (kako se nekoć zvao) u Daruvar sa značenjem Ždralov grad na mađarskome jeziku ili preciznije Ždralov dvorac prema dvorcu sa šezdeset prostorija i perivojem koji je bio započeo graditi još u 1771. godine, a u čijem je parku i zaljubljeni ginko.
Ostavština je Jankovića u Daruvaru poveća, a svakako su najpoznatije Daruvarske toplice ičiju je gradnju započeo 1765. godine, nakon što je dobio imanje od kraljice Marije Terezije.
Danas se Daruvarske toplice nalaze u društvu renomiranih europskih destinacija zdravstvenog turizma poput Baden-Badena, dok pisani podaci o nalazištima termalne vode potiču još iz doba Rimskog Carstva, iz 2. stoljeća. Te su terme – u kojima doduše bazeni mjesecima ne rade jer je tvrtka koja ih je trebala adaptirati otišla u stečaj – posjećivali rimski carevi Hadrijan, Komod i Konstantin Veliki, uživajući u blagodatima ljekovitih voda koje su pripisivali moćima božanstava.
No ostavimo sad priče iz povijesti za, na primjer, posjet obližnjem međunarodnom parku tamnog neba bez svjetlosnog onečišćenja Vrani kamen, šetnju daruvarskim Rimskim parkom, zastajkivanje pokraj zdenca želja ili kod Antunova izvora na koji i danas ljudi dolaze s plastičnim kanistrima po vodu,, i osvrnimo se na današnje vrijeme.
Dok se spuštamo od dvorca Jankovića prolazeći pokraj Daruvarske pivovare – koja također spada u grofovu ostavštinu i u kojoj se pivo počelo kuhati prema češkoj recepturi dvije godine prije nego što je u Plzeňu prvi puta skuhano danas najtraženije pivo na svijetu, lager, učas smo na središnjem gradskom trgu.
Svaka čast Cindriću i Šajeti
Za tren stižemo i do zdravljaka Orijent gdje je za stolom s jednim gostom sjedio vlasnik Faruk Demiri, neokrunjeni kralj bureka, kojemu je novinar i food bloger Domagoj Jakopović Ribafish nadjenuo titulu najboljega buregdžije u Hrvatskoj. Brzo se to pročulo pa nema onoga tko dođe u Daruvar, a da ne skrene kod Faruka, u dio grada nazvan Sneckbar.
Za ljetnih je mjeseci terasa Orijenta dupkom puna, a počesto ovdje daruvarski klinci dolaze ne bi li “užicali” autogram neke od poznatih osoba koje su došle k Faruku “omastiti brk”.
– Znaš tko me oduševio? Onaj mali, rukometaš Luka Cindrić. I Šajeti bome svaka čast. Bez obzira na to što mediji kažu, na mene je jako dobar dojam ostavio i brat Zdravka Mamića, Zoran. Al’ bome ima i onih koji su me razočarali – izgovara Faruk ustajući u svega nekoliko minuta po tko zna koji put od stola i nestajući u kuhinji u kojoj se spravlja njegov čuveni burek koji stoji deset, odnosno dvanaest kuna, ovisno o tome hoćete li trokut ili motani.
Prije no što je još jednom nestao iza kuhinjskih vrata, uspio nam je kazati da Daruvar ima resurse kao malo tko jer tu su i termalna voda, i šetnice, planinarske staze... Spominjao je brojne manifestacije, poput Dana piva i Sajma cvijeća, govorio je o vinskoj cesti, sirevima, pčelarstvu – prepoznatljivosti svoga grada u kojem je, kaže, jako ugodno živjeti.
– Za Daruvar se čuje. Makar i zbog Daruvarca – dobacio je na odlasku.
Mi smo se vratili istim putem natrag, do zaljubljenog ginka:
– Ljepši je od češkog stabla – pomislismo pokušavajući pogledom obuhvatiti njegovu impozantnu krošnju što se raskrilila ispred dvorca.
