Ne volim vježbati, mrzim se skinuti u trenirku. I nisam jedina. Kad bi ih se pitalo, u mojem razredu pola cura ne bi vježbalo. Izvlačimo se kada možemo, ali ne uspijemo uvijek. Kada bih ja odlučivala, tjelesnog ne bi bilo u školi – kaže nam 14-godišnja Mirela koja će ove godine završiti osmi razred. Priznaje da joj je tjelesni problem i zbog viška kilograma, koji, tvrdi, ima otkako zna za sebe. Za razliku od Mirele i mnogih učenika osnovnih i srednjih škola koji satove tjelesnog odgoja doživljavaju kao pravo mučenje, dekan zagrebačkog Učiteljskog fakulteta prof. dr. Ivan Prskalo, kineziolog po struci, smatra da bi se obvezna satnica tjelesnog odgoja i zdravstvene kulture u školama morala znatno povećati.
– Djeca nam u školi imaju po dva sata tjelesnog tjedno. Isto kao u vrijeme bana Mažuranića. Samo, djeca su tada pješačila, radila fizičke poslove, igrala se, trčala, a danas, kada dođu iz škole, sjednu pred kompjuter ili TV i nikakvih fizičkih aktivnosti nemaju. Zbog toga je sve više djece predebelo – objašnjava prof. Prskalo. Njemu, ali i mnogim njegovim kolegama nije jasno da reformom obrazovanja nije planirano povećanje broja sati tjelesnog odgoja.
– Treba smanjiti neke druge nepotrebne sadržaje i povećati tjelesnu aktivnost djece. Zalažemo se da minimalna satnica u predškolskom odgoju i primarnom obrazovanju bude pet sati tjedno, a u ostatku školovanja, dakle srednjoj školi i na fakultetu najmanje tri sata tjedno. Djecu treba poticati i da se uključuju u izvanškolske sportske aktivnosti – ističe prof. Prskalo. Dodaje da je “smrtni neprijatelj današnje i još mnogo sljedećih generacija nekretanje”.
Iako, kao i u svim ostalim školama u Hrvatskoj, učenici zagrebačke OŠ Matije Gupca u prva tri razreda imaju po tri sata tjelesnog tjedno, a u preostalih pet razreda po dva sata, ipak, čitav im je dan na raspolaganju, kako oni kažu, poligon na kojem se mlađa djeca mogu igrati koristeći zanimljivo dizajnirane sprave, a stariji imaju dvoranu za stolni tenis.
– Djeca koja su u produženom boravku tu obvezno vježbaju, a ove sprave, za razliku od onih u dvorani za tjelesni odgoj, ne izazivaju strah kod djece koja nemaju razvijene motoričke sposobnosti. Ako djeca dugo sjede, učiteljice ih dovedu na poligon i vježbaju – kaže Ljiljana Klinger, ravnateljica OŠ Matije Gupca. U njihovoj školi provodi se i program “Šport vikendom”, surađuju s klubovima, imaju dobru školsku kuhinju, ali unatoč tome imaju pretile djece.
– Pretila djeca izbjegavaju se skinuti, ne mogu napraviti kolut naprijed i neke druge vježbe. Imamo učenika koji zbog debljine ne može vezati svoje cipele, a u školu je, prije doručka, dolazio s burekom. Dugo nam je trebalo da to riješimo – kaže Klinger.
– Svaki dan vježbamo desetak minuta prije doručka. Djeca se tome vesele, vole igrati graničara, nogomet i gumi gumi. Ponekad zamijenimo sat tjelesnog i matematike pa, kada se dobro istrče, s puno više koncentracije rješavaju zadatke – kaže učiteljica Marta Brkanić koju smo sa 2.e zatekli na poligonu.
– Trebalo bi svakako povećati broj sati tjelesnog jer je to poboljšanje zdravlja djece. Na tjelesnom se stvaraju dobre radne navike i radna sposobnost djece. Nakon tjelesnog bolje se mogu koncentrirati na nastavu – upozorava njezin kolega, profesor tjelesnog Marko Korbar.
>> VIDEO Dijete vam je pod stresom? Pomozite mu
>> ‘Bolje da treniramo nego da smo svi na ulici ili pred televizorom’
znam glavni uzrok pa i resenje ako zelite skinuti debljinu bez gladovanja i bez mnogo fizickih vjezbi javite se na email spiross623@gmail.com VAZI ZA ORASLE I OSTALE