Ian Oliver proputovao je cijeli svijet, ali kada je riječ o pakiranju, jednu stvar uvijek izostavi - cipele. Ovaj 44-godišnjak iz Nottinghamshirea u Engleskoj kaže da je tinejdžer shvatio koliko je ugodno nenošenje cipela, dok mu se kao djetetu ta ideja nije sviđala. "Kao dijete nikada nisam volio biti bos", rekao je za Metro.
"Sjećam se kada su me roditelji jednom ostavili u školi, a onda sam ih molio da se vrate kući i donesu mi tenisice za tjelesni koje sam zaboravio samo kako ne bih morao biti bos. Nešto se ipak promijenilo kasnije. S godinama sam postao sve hrabriji, a tijekom studiranja počeo sam sve više biti bos i osjećao sam se ugodno i zadovoljno." Ian sada hoda bos koliko god može, iako postoje situacije u kojima mu je ipak ugodnije nešto obući na noge - kada pada snijeg.
Ovaj otac brzom reakcijom spasio je kćerkicu:
"Britanac sam, a ovdje zna biti hladno i vlažno. Za društvene mreže čak sam hodao i bos po snijegu, ali to nije nimalo ugodno, pa za takve prilike ipak uzmem cipele jer želim poštedjeti stopala. Po planinama i kamenju nosim cipele, to stvarno nije ugodno prijeći bos." Tada uglavnom nosi sandale koje lako može navući i skinuti, a i nije mu vruće.
Razlog zašto hoda bos je jednostavan - osjeća se slobodno i opušteno. Osim toga, kaže kako hoda drugačije kada je bos, odnosno gazi prednjim dijelom stopala, pa petom jedva dodiruje tlo, što znači da su mogućnosti ozljede male. Tvrdi i kako su mu tabani postali otporni na oštre predmete, pa čak i staklo. Još jedna prednost u svemu ovome je, tvrdi Ian, pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje. "Kao netko tko često ima promjene raspoloženja i nisko samopouzdanje, osjećati travu pod nogama je jako opuštajuće i smanjuje stres. Jako mi je umirujuće stajati zatvorenih očiju i osjećati vjetar po stopalima. Osjećam se svoj i imam više samopouzdanja, mogu biti ono što jesam."
Ipak, bosonogi život ima i svoje mane. Prvo pete mu postanu jako suhe i grube. "Ako ih počnem trljati jednu o drugu, bojim se da ću uzrokovati požar, krema za stopala mi je spas." Također, često nagazi na nešto što ga može ozlijediti, udari mali prst u razne predmete...
Ian priča kako je proputovao pola svijeta, vozio se u javnom prijevozu, avionu, autobusu, bio u restoranima i pubovima, ali okolina baš i ne obraća pažnju na to što je on bos. "Jedini put kada sam imao problem, bilo je u Brisbaneu kada me zaposlenica na aerodromu nije htjela pustiti u avion ako ne obujem sandale. Također, na jednom letu su mi rekli da bi bilo dobro da imam cipele jer bi bio problem da se dogodi neka nesreća i moram bježati bos. Ali ja mislim da tada neću sigurno razmišljati gdje su mi cipele."
Kako bi izbjegao probleme i neugodne situacije, prijatelj mu je napravio pletene sandale koje mu omogućuju da uđe u muzeje, restorane i slična mjesta.
