Bijele i Samarske stijene najfascinantniji su i planinarima najzanimljiviji dio Velike Kapele. Protežu se preko Karlovačke i Primorsko-goranske županije. Na mnogim mjestima u Bijelim i Samarskim stijenama strše oštri i okomiti oblici, katkad po 50 i više metara u visinu. Stjenoviti su vrhovi međusobno odvojeni bezbrojnim rasjedima, žljebovima, pukotinama i provalijama, zbog čega su stijene izrazito nepristupačno i teško prohodno područje. Kako bi se jedinstveno planinsko područje što bolje trajno zaštitilo, Bijele i Samarske stijene proglašene su strogim prirodnim rezervatom što je najstroži oblik zaštite prirode. Glavno polazište za pristup u Veliku Kapelu su naselja Mrkopalj, do kojeg se stiže iz Delnica sa sjeverne strane, i Jasenak, do kojeg vodi asfaltirana cesta iz Ogulina. Prilazna makadamska cesta na kojoj počinju planinarske markacije prema Bijelim i Samarskim stijenama te prema Bjelolasici poznata je pod nazivom Begova staza. Od nje se prema Bijelim stijenama prilazi obilježenim i lako prohodnim planinarskim putem, koji se sat vremena strmo uspinje kroz šumu. Neposredno pod vrhovima Bijelih stijena nalaze se dvije planinarske kuće. Put se dalje penje kroz stijene prema vrhu, a sam vrh Bijelih stijena visok je 1335 metara i pruža lijep pogled na Bjelolasicu i Klek.
Najslavniji simbol Bijelih stijena su kameni Prsti; niz od pet prirodnih kamenih skulptura u vršnoj stijeni, uzdignutih poput ruke prema nebu. Zanimljiv je i dolac s “kapelicom”, sa svih strana amfiteatralno zatvoren okomitim stijenama visokim 50 metara, u koji se ulazi kroz uzak prolaz ispod stijene zvane Slonova brada. Od ulaza u dolac nastavlja se Vihoraški put, jedan od najtežih planinarskih putova u Hrvatskoj jer vodi kroz bespuće po izrazito divljem terenu. Put je dijelom osiguran čeličnom užadi i klinovima, pa se obilazak preporučuje samo iskusnim planinarima. Najpogodniji prilaz Samarskim stijenama jest Begovom stazom iz Mrkoplja i Tuka, no moguć je i prilaz s južne strane, iz Jasenka. Planinarski put za uspon na Samarske stijene počinje od 13. kilometra ceste iz sela Tuka. Glavno uporište je Ratkovo sklonište, drvena brvnara skrivena u polušpilji ispod okomite stijene koja je nadvisuje kao prirodni krov.
Stjenoviti su vrhovi međusobno odvojeni bezbrojnim rasjedima, žljebovima, pukotinama i provalijama, zbog čega su stijene izrazito nepristupačno i teško prohodno područje
Na putu prema gore može se naići i na prizore poput ovoga na fotografiji – runolist koji raste iz stijene
Kako bi se što bolje trajno zaštitile fascinantne i planinarima najzanimljivije Bijele i Samarske stijene proglašene su strogim prirodnim rezervatom, što je najstroži oblik zaštite prirode.
Na mnogim mjestima strše oštri i okomiti oblici, katkad po 50 i više metara u visinu
Na uspon do vrha išli su i članovi planinarskog društva Dubovac iz Karlovca (lijevo na fotografiji Damir Starešinić, član toga društva)
Planinarski put za uspon na Samarske stijene počinje od 13. kilometra ceste iz sela Tuka. Glavno uporište je Ratkovo sklonište, drvena brvnara skrivena u polušpilji ispod okomite stijene (na fotografiji iznad)
Prilazna makadamska cesta na kojoj počinju planinarske markacije poznata je pod nazivom Begova staza.
