Kakav je osjećaj voziti bicikl unutar arktičkog kruga na surovoj zimi? Kako preživjeti snježnu oluju na otvorenom? Zašto kontinentalci moraju nositi debele gaće na minus 20 Celzijevih stupnjeva, a Norvežani samo obične? Zašto uopće biciklirati 10-15 sati bez stajanja na takvim temperaturama?
Smrznuti živci ispod oka
Odgovore zna Slavonac Hrvoje Jurić koji je ostvario dosad najtežu i najekstremniju pustolovinu; po ledenoj zimi biciklom je za 36 dana prevalio više od 2000 kilometara dug put od Osla do Nordkappa, najsjevernije točke Europe, a uvjeti su tijekom cijelog putovanja bili ekstremno teški.
– Najupečatljiviji događaj zasigurno je bio susret sa snježnom olujom. Mislio sam da mi je došao kraj, da neću preživjeti. Oluja je doslovno podizala krovove s kuća, čak i krovne instalacije jednog stadiona na istočnoj obali Norveške. Sve je to doslovno prošlo kroz mene – kaže Hrvoje.
Vozio je uglavnom sam, po 60-ak kilometara nije vidio ni kuću ni benzinsku crpku. Putujući po snijegu i ledu, Hrvoje je pisao. Želio je sve dobre i loše osjećaje s ceste odmah prenijeti na papir. Ljudi koji ondje žive, a nema ih puno, i koje je susretao bili su u velikoj prednosti. Oni su odrasli u takvim uvjetima i njihovo je tijelo otpornije. Čudili su se što stranac biciklira njihovim krajevima, a Hrvoju je trebalo desetak dana samo da mu se tijelo privikne na hladnoću, iako je i kasnije imao goleme probleme, od gangrene do toga da su mu se smrznuli živci ispod desnog oka pa mu kapak nije “radio”. No, osjećaj po dolasku na Nordkapp bio je neopisiv:
– Na Facebooku sam objavio “Hello from the other side”. Osjetio sam veliko olakšanje jer je putovanje na nekim dionicama bilo iznimno naporno u smislu fizičke izdržljivosti – nastavlja Jurić. Biciklistički staž mladog pustolova zapravo i nije tako dug, prije pet godina on uopće nije vozio bicikl. Ipak, 2013. već je bio na Nordkappu, do kojeg je dopedalirao iz svoje Vrbice pokraj Đakova i za to mu je trebalo 78 dana. Od tada stalno povećava svoje granice. Ovaj put nije krenuo od kuće, jer bi u tom slučaju u Norvešku stigao na proljeće i tako propustio zimu koju je želio okusiti. Bicikliranje do krajnjeg sjevera u uvjetima prave polarne hladnoće pothvat je koji se po svojoj težini ne može usporediti ni s čime prije toga.
Hrvoje kaže da je kroz godine nakupio iskustvo koje mu je pomoglo da lakše prebrodi ovo putovanje:
Nema improvizacija
– Svaki dan morao sam biti maksimalno posvećen onome što me čeka. Ovakvo putovanje ne trpi improvizacije jer tada ne bih dočekao sljedeće jutro. Posljedice za zdravlje i ovako su poprilične – kaže. Ovo nezaboravno putovanje Hrvoje je ukoričio u svoju prvu knjigu “Cestom leda do kraja svijeta”. Do kraja godine očekuje ga još jedna utrka u Hrvatskoj i jedno veliko humanitarno putovanje od Londona do Istanbula u kolovozu, na kojem će dionicu od gotovo 4000 km prijeći u 20 dana. Nakon toga uzet će najmanje godinu dana predaha. Tijelo mu se, kako sam kaže, mora odmoriti.
>> Blog Hrvoja Jurića: Cestom leda do kraja svijeta
>>Pustolov Hrvoje Jurić: U Alpe sam se naprosto zaljubio
ne kužim - tip se non stop žali na sve - vrijeme, snijeg, hladnoću... kao da ga je netko puškom tjerao na taj put. ako je to njegov izbor - šta kuka???