Ovo
je katastrofa jednaka onoj kad je eksplodirao shuttle
Challenger”. Tom je usporedbom američki znanstvenik dr.
Robert Gallo, jedan od onih koji su otkrili virus HIV-a, uzročnika
side, opisao najnovije vijesti koje su duboko uzdrmale svjetske
medicinske krugove i duboko razočarale milijarde ljudi. Istraživanje i
rad na cjepivu protiv HIV-a koje se čekalo s najviše
nestrpljenja i nade potpuno su propali. Štoviše,
umjesto da štiti, cjepivo čak i povećava rizik od zaraze
HIV-om.
Nezgodan
virus
Čim je farmaceutska kompanija Merck s gorčinom objavila da je u
slijepoj ulici što se tiče cjepiva, a odmah zatim naglo
prekinula eksperimente te figurativno bacila ručnik u kut, dogodio se
neminovni domino efekt. Desetak je sličnih istraživanja otkazano, a
volonteri s pet kontinenata koji su sudjelovali u kliničkim
eksperimentima poslani su kući. Prošla su dva desetljeća od
početka potrage za serumom spasa – cjepivom protiv virusa
koji je dosad odnio 25 milijuna života i milijarde dolara, a prognoze o
tome kada će se stati na kraj toj pošasti mračnije su nego
ikada.
Da će ova godina biti prijelomna u razvoju cjepiva, bilo je jasno
još lani, dok su se čekali rezultati Merckova istraživanja.
No, usprkos nelagodnom iščekivanju, oprezan optimizam tada
je još izbijao i iz Setha Berkleyja, čelnika Međunarodne
inicijative za pronalazak cjepiva protiv side. Svoju je procjenu iznio
početkom godine na svjetskom ekonomskom forumu u Davosu:
– Smatram li da ćemo stati na kraj HIV-u? Apsolutno!
Optimizam je dijelom bio opravdan uspjehom dotadašnjih
testova na životinjama. Naime, neki eksperimenti na majmunima
pokazivali su da bi se na neki način ipak moglo kontrolirati umnažanje
virusa HIV-a u organizmu. Dok klasična cjepiva stimuliraju odgovor
antitijela na infekciju, kod novih cjepiva protiv HIV-a
pokušavao se potaknuti specifičniji odgovor limfocita T,
stanica imunosnog sustava koje napadaju zaražene stanice organizma i
tako sprečavaju reprodukciju virusa. U idealnom slučaju u tijelo bi se
ubrizgalo cjepivo napravljeno od fragmenata DNK virusa HIV-a stvorenog
u laboratoriju i učinjenog neškodljivim te rekombinantnog
vektora. ww Ali, pokazalo se, ljudi ipak nisu majmuni.
– Nije čudno što se obustavljaju sva istraživanja
u svezi s cjepivom nakon neuspjeha s Merckovim cjepivom. Još
je prerano očekivati da se pronađe cjepivo, posebice kad se ima na umu
da tri osnovna problema nisu razjašnjena. Prirodna infekcija
HIV-om ne dovodi do stvaranja zaštitne imunosti prema
virusu. Usprkos nastojanjima imunološkog sustava da suzbije
virus, on ipak ostaje u organizmu i nastavlja se umnažati.
Usto HIV ima vrlo varijabilan genom, odnosno lako i brzo mutira. Dosad
nismo uspjeli pronaći cjepivo koje bi bilo efikasno protiv takvih
virusa.
Najbolji primjer ograničene učinkovitosti cjepiva protiv lako
mutirajućih virusa jest cjepivo protiv gripe koje nije univerzalno, već
vrijedi samo za određeni podtip tako da je cijepljenje nužno svake
godine – ističe dr. Josip Begovac, voditelj Referalnog centra
za AIDS Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran
Mihaljević” u Zagrebu te nastavlja:
– Ne znamo ni što bi trebala biti
zaštitna imunost prema HIV-u. Doduše, postoji
manji broj ljudi, zovemo ih “elitnima”, koji na
neki način mogu kontrolirati umnažanje HIV-a i koji godinama imaju
neoštećen imunološki sustav. No, ne znamo
objasniti na koji način to postiže njihov imunološki sustav.
Dok se te osnovne stvari ne razjasne, mislim da nećemo moći krenuti
dalje. Treba pronaći novi put – mislim da je pravo
rješenje orijentirati se na bazična istraživanja kako bi se
otkrilo što bi u imunološkom sustavu moglo
štititi od HIV-a. Trebalo bi otkriti što treba
potaknuti da imunološki sustav suzbije umnažanje virusa i
tek nakon toga razvijati cjepivo.
Bacanje
novca
Dotad, sve su nade položene u lijekove kojima se kontrolira
razmnožavanje virusa. Crna su mrlja, doduše, neetički visoke
cijene lijekova koje si mnoge siromašne zemlje, duboko
pogođene epidemijom side, jednostavno ne mogu priuštiti te
jagma za profitom zbog čega farmaceutski divovi odbijaju sniziti cijenu
lijekova ili pak dopustiti proizvodnju jeftinijih, generičkih inačica.
Inače, mjesečna terapija za jednog bolesnika koktelom retrovirusnih
lijekova u Hrvatskoj stoji 4700 kuna.
– Na sreću, u nas je relativno dobra situacija –
imamo malu incidenciju zaraze HIV-om, a lijekovi su se pokazali vrlo
uspješnima. Bitan je napredak u liječenju to što
je na tržištu sve veći izbor lijekova, što su
njihove nuspojave manje te što uzimanje postaje sve
jednostavnije. Postoje tzv. koformulirani, “stopljeni
lijekovi” – pacijent tako umjesto tri lijeka uzima
samo dva ili čak jedan na dan – objašnjava dr.
Begovac.
O uspješnosti lijekova koje dobivaju domaći pacijenti
najbolje govori istraživanje o preživljavanju koje su nedavno proveli u
Klinici. Prema njemu, smrtnost pacijenata bitno se smanjila, čak do 90
posto. Kao i kod drugih bolesti, važno je što prije
dijagnosticirati i otkriti virus, tada su šanse za
preživljavanje mnogo veće, time se i sprečava širenje zaraze.
– Zarazu HIV-om otkrivamo u ranijoj fazi u populaciji
muškaraca koji prakticiraju seks s muškarcima, a
kod onih koji su se HIV-om zarazili heteroseksualnim putem zaraza se
obično otkriva kad je imunološki sustav znatnije
oštećen. Drugi važan čimbenik kasnog otkrivanja zaraze
HIV-om u nas je starija dob. Starije osobe, osobito heteroseksualni
muškarci, kao da nisu svjesne rizika od zaraze HIV-om. Tako
kod heteroseksualne populacije nalazimo kasno otkrivanje zaraze HIV-om
u otprilike 60 posto slučajeva – upozorava dr. Begovac.
Velik korak natrag u potrazi za cjepivom natjerao je sve uključene da
dobro promisle kojim će se putem odsad kretati borba protiv side, ali
sve su glasniji zahtjevi da se enormne svote novca koje se slijevaju u
laboratorije preusmjere u prevenciju i edukaciju koja je u posljednjih
desetak godina malo ostala po strani. Hrvatska ima razrađen program
prevencije – od psihosocijalne pomoći za HIV pozitivne i
oboljele od side do besplatnih testiranja.
Sveto
pismo
Koliko su besplatna testiranja važna, najbolje govori činjenica da je
lani u Hrvatskoj zavladala nelagoda kad je postalo jasno da istječe
financiranje Global Fonda koji je od 1. prosinca 2003. do 2007. dao 4,9
milijardi kuna za programe prevencije. No, zabrinutost je kratko
trajala – besplatna testiranja na sidu nastavila su se, i to
sredstvima iz proračuna. Baš je jedno takvo, besplatno i
anonimno, testiranje spasilo ili – u najmanju ruku
– produljilo život 38-godišnjem Zagrepčaninu. On
se nakon jedne pijanke i cjelonoćnog hvalisanja seksualnim pothvatima s
dvojicom prijatelja otišao testirati “da se vidi
tko je kakav frajer i koliko je komada palo na njega”. Nalazi
prijatelja bili su negativni. Barem su mu tako rekli. Njegov nije. Bilo
je to prije sedam godina.
– Nikome nisam rekao, čak ni roditeljima. Čim sam doznao da
sam HIV pozitivan, prekinuo sam s curom. Vjerojatno me pamti kao
najveće smeće, jer nikada joj nisam rekao zašto –
govori.
Nastavio je živjeti koliko-toliko normalno. Radi i dalje u istoj
marketinškoj kući kao što je i prije otkrivanja
bolesti. I redovito uzima lijekove.
– To je sveto pismo, dva puta na dan. Inače, brinem se samo o
sebi. Sve sam snage usmjerio na to da preživim. Na sreću, dobro mi je.
Koktel lijekova djeluje. Još radim, no smanjio sam tempo.
Pokušavam se izvući s putovanja, bojim se zaraza i
iscrpljivanja, a i uspio sam uvjeriti šefa da uvede
mogućnost rada kod kuće. Kad mi je lošije, ostanem doma
– kaže.
Na vijest o neuspjehu cjepiva odmahuje rukom. Nije mu to neka briga.
– Nemam pojma, valjda bi mi bilo drago kad bi uspjeli pronaći
zaštitu. Kakav bih ja bio čovjek kad ne bih želio dobro
drugima? – kaže te dodaje pun ironije:
– Ja sam siguran da se više neću zaraziti.
