Život kao film
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 2
Bome jedna odlična jukstapozicija od naše književne majstorice Sandre: Svjetloplava haljina od patvorene svile 75% celuloza ostalo ljepenka i bokgtepita što sve ne, s bome velikim crvenim makovima u žitu koju je bome šivala sama brez Singerice ručno na Viktorija igle sa zlatnom ušicom, bome prema kroju susjede Marije Pobšić-Vnučec koja je gospođa volila čitati djela čuvene Sofi Oksanene kao ono “Kud su grlice nestale” i “Vode teku ali ljubavi lijeka nema” i usput pijuckati domaći Klešcec iz 2 decla čaše od bome samoborskog ručno-brušenog kristala, ah da i taj haljetak se bome nestašno podizao preko koljena na podsljemenskom ossvježavajućem noćniku dok se prisjećala kako je njena teta zbog njenih nestašluka praznila boce odličnog Pelinkovca, aha da i dok se sama spuštala Opatičkom pod nebeskim svodom osutim treperavim zvijezdama i onda su ju presrela ona dva druga mrkla milicajca dok treći nisu nikada ni došli i onda je taj rat u Zagrebu iznenada postao mučan da je od neke teške slutnje bome vrisnula.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Lijep primjer pokušaja da se zanimljiv tekst iz kojeg bi se svakako mogao izroditi jedan solidan i ozbiljan roman (ili čak scenarij za film) nazove kratkom pričom. Dakle, kao sinopsis, ovo bi moglo proći no daleko je to od priče - jednostavno, previše je tu utrpano podataka u tako malo prostora.