Djeca se nisu vidjela s tatom deset godina.
Tko bi ih mogao kriviti?
Četiri godine nisu s njim razgovarala.
Nije se više imalo što reći.
Njihov tata nije nikada prestao piti. Poput većine alkoholičara, povremeno bi prestao, a onda bi se uvijek vratio alkoholu. Uspijevalo mu je postati trijezan. Nikada mu nije uspijevalo ostati trijezan. Njega se nije moglo računati. Na kraju su izgubili dom.
Jednoga dana Jane je okončala njihov brak, odnosno ono što je ostalo od braka. Kada su se 1979. godine razveli, djeca su još bila tinejdžeri. Starijoj kćeri bilo je 17, sinu 15, a mlađoj kćeri 13. Prolazile su godine. Otac bi se povremeno pojavio u njihovu životu. Svakih nekoliko godina nazvao bi ih telefonom. Išao je na odvikavanje. I uvijek pokleknuo.
Postupno je potpuno nestao iz njihovih života. Deset godina nije ih posjetio, četiri godine nije nazvao. Onda se jednoga proljeća sin javio na telefon. Zvali su iz bolnice u Parmi, u državi Ohio, tražeći najbližeg srodnika njihova oca.
Sin je nazvao mamu. Jane mi je rekla da joj je, kada je sin rekao „Tata umire od raka“, imala osjećaj da ju je netko udario šakom u trbuh.
Ali dogodilo se nešto čudno. Sve godine boli i gnjeva odjednom su nestale.
Njezin bivši muž nije imao ni novca ni rodbine. Nije se ponovo oženio. Nikada nije vidio šestero svoje unučadi. Bio je u teškom stanju. Ležao je u bolnici tjedan dana. Prije je bio na operaciji raka debelog crijeva, za što nisu znali. Ostalo mu je malo vremena.
Jane je odvezla djecu u bolnicu da vide oca. Sama nije ušla u sobu. Nakon razvoda se preudala i izgradila novi život. Bivšega muža nije vidjela dvadeset godina i nije ga htjela uznemiriti posjetom, a ni sama se nije htjela uzrujati. Morala je biti jaka radi djece. Sjedeći pred bolničkom sobom, razmišljala je o tome što da učini. Pri povratku kući razgovarala je s djecom i rekla im da će podmiriti sve troškove liječenja. Zatim je pomogla da se njihova oca smjeste u hospicij. Svakoga dana odlazila je s njima, da im bude potpora, ali nikada nije ušla u njegovu sobu. To bi bilo neumjesno.
U tim posljednjim danima otac i djeca su ponovno postali obitelj. Nestalo je gorčine. Kad su razgovarali o prošlosti, prepričavali su samo lijepe uspomene. Djeca su rekla ocu da ga vole – i shvatila da je to istina.
Jane je zatim zajedno s djecom organizirala pokop, odabrali su lijes i cvijeće. Odlučili su da ne bude bdijenja. Nisu htjeli pokojnika osramotiti ako nitko ne nazove ili se jave oni koji će postavljati previše pitanja o izgubljenim godinama.
Htjeli su da umre onako kako nije uspio živjeti – dostojanstvo. Kada je toga lipnja umro, svi su našli novi mir. Bili su slobodni, kao što je i on bio slobodan. Nije više patio zbog raka ili alkoholizma.
Na pogrebu je jedna kći pročitala svoju pjesmu. Ostali su prepričavali lijepe uspomene. Moja je prijateljica zahvalila svima na dolasku. Platila je sve troškove: za bolnicu, skrb u hospiciju, pogreb, cvijeće.
Kada sam je pitala zašto se toliko potrudila pomoći čovjeku koji joj je nanio toliko boli, Jane je rekla da je razlog jednostavan: „Bio im je otac.“
Kako čovjek dođe na tu razinu milosti i ljubavi?
Nekima je ta milost dana, drugima je ona plod truda.
Za one koji tu milost nisu primili, mogu naučiti kako je steći u Velikoj knjizi Anonimnih alkoholičara. U njoj se govori o tome kako se osloboditi ljutnje i gorčine. Život pun gnjeva postaje život praznine i nezadovoljstva. Ljutnja nam zaklanja svjetlost Duha.
U poglavlju „Oslobađanje od ropstva“, jedna se osoba sjeća članka nekog pastora, objavljenog u časopisu. Evo što on kaže o srdžbi:
Osjećaš li neku ljutnju koje se želiš osloboditi, moli se za osobe prema kojima je osjećaš, i bit ćeš slobodan. Moli se da sve što želiš za sebe bude dano njima, i bit ćeš slobodan. Moli za njihovo zdravlje, njihov napredak i sreću, i bit ćeš slobodan. Čak i ako im to zapravo ne želiš, ako su tvoje molitve tek prazne riječi i ne misliš tako, nemoj prestati moliti i čini to svakoga dana dva tjedna. Tada ćeš shvatiti da to zaista misliš i da im to želiš, i shvatit ćeš da te umjesto gorčine, ljutnje i mržnje sada ispunjavaju sućutno razumijevanje i milost.
Iskušala sam tu metodu. Rezultati su bili nevjerojatni.
Katkada, kada mi je zaista teško, moram se moliti za moć da se molim za danu osobu. Uvijek dođe.
Želite se osloboditi gnjeva, mržnje, ljutnje? Počnite od praštanja. Opraštajući bivšem mužu, Jane se oslobodila gorčine prošlosti. Opraštajući ocu, njezina su se djeca zauvijek oslobodila gorčine prošlosti.
