Za Gorana Grgića ljeto je kao i svake godine pomalo radno. Ne miruje ni dok se odmara u obiteljskoj kući u Novalji pa je ondje pokrenuo kazališni festival Novaljski trijatar koji se uspješno održava gotovo dva desetljeća. Početkom rujna putuje u Sydney gdje je već nekoliko godina zaredom izbornik Croatian film festivala za koji se također traži karta više. U kratkom razgovoru prvak drame HNK Zagreb otkrio je koje će filmove prikazati u Sydneyu, što sve igra na Novaljskom trijatru i što priprema za novu kazališnu sezonu koja kreće na jesen.
Kako provodite ljeto? Stignete li se odmoriti?
Kombiniram kao i svake godine, malo odmora i ponešto dogovorenih obveza. Uglavnom sam na Pagu, pomalo u Zagrebu na snimanju i na kraju ljeta me očekuje gostovanje u Dubrovniku i u Budvi. Gostujem s Hrvatskim narodnim kazalištem dva dana na zatvaranju Dubrovačkih ljetnih igara s našom uspješnicom "Genijalna prijateljica", a dan nakon toga sam na festivalu u Budvi s predstavom "Kad svijeće dogore" teatra Erato i HNK u Zagrebu.
Na Pagu je u tijeku i 17. izdanje kazališnog festivala Novaljski trijatar koji ste ondje pokrenuli. Što se može pogledati do kraja ljeta?
Predstave se na Novaljskom trijatru igraju svake nedjelje tijekom srpnja i kolovoza. Ove nam nedjelje dolazi Teatar Exit, odnosno Vili Matula sa svojim legendarnim "Münchhausenom". Nakon njega nastupaju mlade snage iz Splita, Kazališna družina Ritam igre, glumci Siniša Novković i Ivan Baranović s predstavom "Savršen kroj". I zadnje dvije nedjelje je "Čudo" Ecije Ojdanić s istoimenom predstavom u suigri s Matijom Šakoranjom. Festival 28. kolovoza zatvara Kunst teatar s izvanserijskom predstavom "Flex".
Kakve su reakcije publike na ovogodišnji program?
Nisam mogao biti na svim izvedbama, ali dobijem izvještaj nakon svakog gostovanja i od kolega koji su igrali, ali i od gledatelja. Reakcije publike naravno razlikuju se od predstave do predstave, ali čini mi se da smo stekli povjerenje publike i potvrdu da pokušavamo dovesti predstave koje vrijedi pogledati.
Uskoro, čujemo, putujete u Australiju. Kojim povodom?
Već četiri godine Croatia House iz Sydneya organizira Croatian film festival i ja im svih tih godina pomažem u odabiru filmova za festival kao i u tome da ih dobiju od producenata. Protekle dvije godine nije se moglo putovati, pa unatoč njihovim pozivima nisam mogao doći. Ovaj put ću sa zadovoljstvom uživo obrazložiti svoj odabir filmova i govoriti o trenutačnoj filmskoj proizvodnji u Hrvatskoj. Festival u Sydneyu traje od 8. do 11. rujna.
Odakle ideja i inicijativa za festival hrvatskog filma u Australiji?
Prije nekoliko godina je na inicijativu hrvatskog konzulata i nekolicine entuzijasta iz Australije osnovana Hrvatska kuća (Croatia House), udruga koja se bavi promocijom hrvatske kulture u Australiji putem izvedbenih i vizualnih umjetnosti. Producirali su do sada jednu kazališnu predstavu, imali nekoliko izložbi i koncerata, a filmski festival jedan je od njihovih većih projekata koji se uspješno održava već četvrtu godinu zaredom.
Koje ste filmove uvrstili ove godine i zašto?
I organizator i ja kao selektor uvijek želimo dobiti što bolje nove filmove. Tu je najteže uskladiti želje i mogućnosti, jer niz distribucijskih i producentskih zadatosti otežava dobivanje najnovijih filmova. No do sada sam uspijevao ponekad i nemoguće, zahvaljujući prijateljstvu i pozitivnim reakcijama svih naših producenata. Tako da su ove godine na programu filmovi "Plavi cvijet" Zrinka Ogreste, "Murina" Antonete Alamat Kusijančić, pobjednički film s ovogodišnje Pule "Zbornica" Sonje Tarokić i "Divljaci" Daria Lonjka. Uz taj zanimljiv niz, nastavit ćemo i ove godine s prikazivanjem i kratkih filmova. Bit će prikazani filmovi "Inkasator" Igora Mirkovića, "Online" Bogdana Tankosića, "Marija" Juraja Primorca i "Teleport" Zovko Predraga Ličine. Prikazat ćemo i "Zlatne godine" Davora Žmegača u terminu filmskih klasika.
U tom ste filmu igrali kao student. A imali ste i kosu.
Da, u mladosti sam nosio dužu kosu. Mijenjao sam različite stilove, od pankerskog, šminkerskog, do luzerskog... A na tom je filmu frizerka kombinirala moju kosu s umecima. Žmegač je sjajno obradio temu Hrvatskog proljeća i gotovo dokumentaristički prikazao to vrijeme. Bio sam jako mlad i filmski gotovo neiskusan, no drago mi je da mi se ta uloga dogodila već na samim počecima. A sjećam se da je Gibonni tada postao zvijezda i imao je nastup u Saloonu. Kada je zapjevao naslovnu pjesmu filma, čitav Saloon je pjevao s njim, a ja sam igrom slučaja sjedio za šankom i gotovo nitko nije znao da igram u tom filmu. Nije ih to, naravno, ni zanimalo. Pjesma je postala hit puno prije filma. Sad me ni moja djeca ne prepoznaju u njemu.
Gleda li filmove na festivalu u Sydneyu hrvatska dijaspora ili dođu i Australci? Kakve su rekcije?
Ovoga puta najbolje ću vidjeti reakcije jer ću biti prisutan. Znam da su dvorane uvijek pune i da se svake godine s nestrpljenjem očekuje objava programa. Puno je onih koji su druga, treća generacija naših iseljenika i ne govore hrvatski, a nudi im se prilika da s titlom odgledaju najnoviju produkciju. No kao što i mi gledamo npr. u kinu Tuškanac izabrane filmove raznih država, tako i na taj festival dođu zainteresirani gledatelji koji nemaju nikakve poveznice s Hrvatskom.
Što sve pripremate za jesen?
Uz neka snimanja, obnove i igranja predstava koje su na repertoaru, na jesen krećem s radom na novoj predstavi u HNK, koja će izaći u našem tradicionalnom terminu uoči same Nove godine. Poznavajući sebe, sigurno neću mirovati.
