Kontroverzna njemačka tinejdžerica Helen Hegemann nije svojim bestselerom “Axolotl Roadkill” osvojila veliku nagradu Sajma knjiga u Leipzigu, kako se to očekivalo, ali je, čini se, promijenila ili barem načela vrijednosni sustav cjelokupnog kulturnog svijeta današnjice! Nagradu od 15.000 eura neki dan joj je pred nosom oteo 56-godišnji Georg Klein, i to ne zato što bi njegova “staračka mudrost” pobijedila njezinu radikalnu mladost. Kleinova je proza luđa od Helenine, ali je 17-godišnja Helen podigla neusporedivo veću medijsku prašinu. U središtu je pozornosti jer je minirala zabranu krivotvorenja u umjetnosti!
Roman te 17-godišnjakinje našao se u užem izboru od samo pet romana izdvojenih među 760 naslova nominiranih za leipzišku nagradu. Čim je objavljen, postao je hitom. Odmah se, međutim, ustanovilo da se Helen obilno poslužila štivom berlinskoga blogera Airena. Otkrio je to drugi bloger i time otvorio Pandorinu kutiju već dupkom punu “slučaja krivotvorina". Rasprave koje su uslijedile otkrile su da svijetom vlada pandemija plagiranja. Autorstvo se masovno krade u svim kreativnim i nekreativnim medijima!
Helen Hegemann se od optužbi branila i pametno i bedasto. “Ne postoji originalnost”, rekla je, “postoji samo autentičnost”. Kolumnistica portala Salon.com Laura Miller podsjeća da je to isto rekao filmaš Jim Jarmusch koji je po svoj prilici to čuo od nekog drugog. I tako u krug. Bez kraja. Svi smo dakle krivotvoritelji, bar u malom. Poene je, međutim, Helen izgubila kad je rekla kako je namjeravala obavijestiti Airena da će se poslužiti i njegovim tekstovima jer im je priča ista: klupska scena, mladi ljudi, njihov život, njihova kultura. Zvučalo je to pomalo huljski od Helene, jer to nije učinila. U obrani Helene mnogi su pisci izjavili kako su mnoge stvari preuzeli od drugih s nezamjetnim izmjenama!
Doba u kojem je vladala parola “seks, droga i rock and roll” smijenilo je informacijsko doba s parolom “seks, droga i plagiranje”. Helen je u pravu kad ističe autentičnost na račun originalnosti. Vjerujemo li “da su sve priče već ispričane”, važno je samo autentično ispričati zapravo već poznatu priču. James Cameron čini to tehničkim sredstvima u “Avataru” čiju priču uspoređuju s pričom o Pocahontas, u kojem je jedan lik zamijenjen cijelim narodom.
Ostatak teksta pročitajte u Večernjakovu subotnjem prilogu Obzor.
