Ako Oscari noćas budu podijeljeni jednako kao i Zlatni globusi i BAFTA-e, gdje u glavnim kategorijama gotovo i nema razlike, onda će to biti najdosadnija dodjela zlatnih kipića u novijoj povijesti. No ako članovi Akademije odluče krenuti nekim drugim putem i prekinuti klišejizirani model raspodjela nagrada, pri čemu bi bilo važno da Netflixove i neengleske filmove, kad ih već nominiraju, počnu tretirati pošteno i ravnopravno s hollywoodskima, onda bismo mogli svjedočiti važnoj prekretnici. U tom bi slučaju Akademija iskoristila priliku da prije ostalih zagazi u područje koje je dosad oprezno smatrala drugom ligom, proširi vlastiti koncept i ovaj show u budućnosti učini puno neizvjesnijim. Stoga su i ove predikcije koje smo kolega Zoran Vitas i ja napravili uoči dodjele Oscara teže nego proteklih godina. Jer ključno je pitanje pri pogađanju kojim putem zapravo mislimo da će Akademija krenuti: hoćemo li se kladiti na dobitnike kao da smo u kladionici ili ćemo vjerovati da ove godine i Akademijini glasači žele promjenu.
U najvažnijoj kategoriji imamo devet filmova koje možemo podijeliti u tri skupine: blockbusteri, dragulji i autsajderi. U prvu skupinu valja ubrojiti tri klasična hollywoodska uratka: ratnu sagu „1917.“, marvelovsku dramu „Joker“ i Tarantinov lucidni „Bilo jednom… u Hollywoodu“. Za ta tri filma bit će najviše oklada, naročito na izrazitog favorita “1917.”. U drugoj su skupini dva Netflixova filma i jedan južnokorejski: briljantna „Bračna priča“, zatim još jedna epska mafijaška saga neuništivog Martina Scorseseja „Irac“ i besprijekorni „Parazit“, koji samo potvrđuje da je južnokorejska kinematografija danas u samom vrhu filmske inovativnosti. U trećoj su skupini tri filma o kojima nitko ne govori kao o favoritima: „Male žene“, raskošna ekranizacija kultnog ženskog romana, zatim adrenalinska automobilska drama „Izazivač: Le Mans ‘66“ (čudnog li naziva, nije li mnogo atraktivniji original – „Ford v Ferrari“?) te „Jojo Rabbit“, pokušaj parodije na Hitlerovu vladavinu.
VIDEO Evo tko će osvojiti najvažnije Oscare
Briljantni Korejci
Filmovi koji su se od početka nametnuli kao favoriti, „1917.“ i „Bilo jednom… u Hollywoodu“, imaju jedan poprilično velik tehnički nedostatak: ni jedan od njih nije nominiran za najbolju montažu. A to je jako važna smjernica jer u proteklih 40 godina samo se dvaput dogodilo da pobijedi film koji nema nominaciju za montažu: 2015. to je uspjelo filmu „Birdman“, a prije toga davne 1981. „Običnim ljudima“. Među pet filmova koji su nominirani i za montažu i za najbolji film su autsajderi „Jojo Rabbit“ i „Izazivač: Le Mans ‘66“, zatim „Irac“ i „Parazit“, i na kraju – „Joker“. Može li onda slabašni „Joker“, koji je pokupio ujedno najviše nominacija, pobijediti? Ima sve „tehničke“ preduvjete za to, mnogi Akademijini glasači u Jokeru vide poziv na revoluciju, na rušenje za njih zločestog sustava s neprijateljem Trumpom na čelu?
Vratimo se filmu „1917.“; vjetar u leđa dala mu je nagrada producenata (PGA), što je posljednjih godina dobar pokazatelj: lani je to bila jedina veća nagrada koju je odnijela “Zelena knjiga”, ali i to je bilo dovoljno da osvoji glavnog Oscara. Ali ponovimo – nema nominacije za montažu i pomalo se već ispuhao s pobjedama, što Akademija baš i ne voli nagrađivati. „Parazit“ je pak odnio nagrade montažera i glumačkog ceha i pred samu se dodjelu nameće kao glavni protukandidat Mendesovoj ratnoj drami: da je snimljen na engleskom jeziku, sigurno bi pobijedio. Ali ni ovako nije bez šansi, prije nekoliko godina glavnog je Oscara dobio francuski film „Umjetnik“, doduše bio je to nijemi film, ali nije li to tada bio velik senzacionalni iskorak Američke filmske akademije? Bilo bi mi jako drago da pobijedi „Parazit“, Bong Joon-ho već godinama radi sjajne filmove i u dvadesetak plodnih godina režirao je sedam odličnih igranih filmova, tematski različitih, ali vrlo jasnih, on je kritičar policije, klimatskih promjena, zagađenja okoliša, GMO-a, zalaže se za ljude s posebnim potrebama, dakle redatelj koji je baš po ukusu Američke filmske akademije. Još samo da je Amerikanac, a ne Korejac...
Osim „Parazita“, moj je intimni favorit „Bračna priča“, drama o paru koji se rastaje i pri tome ruši svoje vlastite svjetove: protkana je sjajnim glumačkim izvedbama (sve tri glavne uloge nominirane su za Oscar) i briljantnim dijalozima. Ali i ovaj film ima problem jer dolazi s Netflixa, a jasno je da Akademija, koja zastupa kinobiznis, nije sklona dati nagrade, a time i novac, u ruke konkurentskom streaming servisu. Iako bih bio presretan da ovaj film pobijedi, to bi bilo kao da na festivalu dalmatinske klape pobijede dečki iz Zagorja. Pobijedi li pak „1917.“, kojemu kladionice najviše vjeruju, bit će to izlizano ponavljanje Zlatnog globusa i BAFTA-e.
Što se tiče glumačkih izvedbi, od svih favoriziranih navijam jedino za Renée Zellweger. Ta glumica dugo je ispod radara, zanimljiva izgleda, ali nepamtljive glume, no sad se to promijenilo: njezina je izvedba hollywoodske ikone Judy Garland impresivna, prirodna i raskošna, toliko nadmoćna da se naprosto ne može dogoditi da ne pobijedi. Favoritkinja za sporednu žensku ulogu je Laura Dern, ne zato što odskače glumom, nego zato što joj je konkurencija slaba, a i odlična „Bračna priča“ mora dobiti ponešto. No ne bi bilo nepošteno ni da pobijedi Scarlett Johansson, koja ove godine ima nominacije i za najbolju glavnu i najbolju sporednu ulogu. Kako u glavnoj ne može pobijediti Renée Zellweger, ovdje joj se pruža prilika.
Konačno i Brad Pitt?
Joaquin Phoenix je zaslužio Oscar, ali po meni ne za „Jokera“, no po svemu sudeći, dobit će ga. Dobije li Phoenix Oscar, neće to biti nezasluženo jer takav ga je glumac zaslužio, no ove je godine puno bolji od njega Adam Driver u filmu „Bračna priča“, glumac koji je na tragu najvećih velikana ovog stoljeća po raznovrsnosti uloga, Foresta Whitakera i pokojnog Philipa Seymoura Hoffmana. On je poput kameleona, gdje god ga se ubaci, sjajno se uklapa. Kad je o sporednoj muškoj ulozi riječ, tu bi moglo biti gusto jer se očito priprema teren za Brada Pitta, kojemu se suprotstavlja kvartet kultnih glumaca: Al Pacino, Anthony Hopkins, Joe Pesci i Tom Hanks. Sva četvorica već imaju Oscar, Brad Pitt ga nema, lijepi dečko Hollywooda ima jedinstvenu šansu da se okiti najvrednijom filmskom nagradom i zauvijek zbaci s leđa taj teret netalentiranog glumca. Ali ne treba smetnuti s uma da je prošle godine sigurna pobjednica bila Glenn Close, bila joj je to čak sedma nominacija, i opet nije pobijedila. Vječni sporedni glumac Joe Pesci neusporedivo je briljirao u odnosu na sve: zastrašujuća je njegova transformacija živčanog ubojice iz filmova „Dobri momci“ i „Casino“ u hladnog, proračunanog „taticu“ mafijaša, koji suptilno naručuje ubojstva, a biološki se pretvara u živog mrtvaca.
Kao i obično kad imamo situaciju da je za najbolji film nominiran neki od filmova koji je i u kategoriji za najbolji strani film, onda tu nema dvojbe: što bi se zapravo trebalo dogoditi da u ovoj kategoriji ne pobijedi „Parazit“, koji ima čak pet nominacija? Trebalo bi se dogoditi ili čudo ili bi to bio znak da u Američkoj filmskoj akademiji doista ne znaju što bi sa sobom. Teško da se tu išta drugo može dogoditi osim da Oscar ode zasluženo u zemlju koja je u ovom stoljeću iznjedrila (osim Amerike) najviše velikih filmova. I u ruke Bong-Joon-hoa, koji ima karizmu postati svjetski redateljski lider.
Pogledaš koeficijente. Jedino su 1917, Parazit i Joker legitimni kandidati. Za Irca je koeficijent 300.