Undine je mitološko biće, najčešće predstavljana kao vila koja živi u vodi. Da bi dobila ljudsku dušu i uživala u svemu u čemu uživaju „obični smrtnici“, Undine se mora udati za muškarca. Međutim, ako je njezin voljeni muškarac izda ili ostavi, ona ga mora ubiti i vratiti se u vodu.

Popularna je to priča koja korijene vuče u indoeuropskom folkloru, a koja je svoju modernu inačicu doživjela u filmu Christiana Petzolda. Ovdje je Undine mlada povjesničarka umjetnosti koju u prvoj sceni filma ostavlja dečko Johannes, nakon čega mu ona govori da ga sada mora ubiti. Bolna spoznaja, kada shvati kako je Johannes itekako ozbiljan, tjera je da ispoštuje drevno pravilo. Odlazi u unutrašnjost kafića u kojem se nalazi golem akvarij iz kojeg netko počinje dozivati njezino ime. Zove je voda. Undinino ubrzano disanje i nervoza znak su da se bori protiv onoga što se mora jer ona želi ostati biće s ljudskom dušom.

U tom trenu u kafić ulazi Christoph, inače skromni i samozatajni profesionalni ronilac, koji želi pohvaliti njezino predavanje u muzeju koje je upravo poslušao, no ona je potpuno odsutna. Christoph se potom spotakne, razbije se akvarij, a njih dvoje se nađu na podu prekriveni krhotinama stakla, umirućim ribama i silnom vodom.

Moćna je to, a istovremeno i iskreno nježna scena koja u pogledima dvaju protagonista najavljuje veliku ljubav. Undinino lice u tom trenutku preplavi osjećaj mira. Vratila se vodi. Međutim, njezina voda nije bila voda kao takva, nego upravo Christoph. Započevši romansu s njim, prolongirala je još neko vrijeme svoj život s ljudskom dušom, a njihova ljubav prikazana je tako lijepo kao jedna nevina, bezazlena i gotovo dječje razigrana. No, zrnce mračnjaštva svemu tome davala je povremena Undinina odsutnost i taj „vodeni i ubilački duh“ koji je na trenutke bio tako glasan u njoj i kojemu nikako nije mogla pobjeći.

Gledajući „Undinu“, bez obzira poznaje li se mitološka pozadina cijele priče, vidljivo je kako je voda snažan simbol. Kada krene bujica, u ovom slučaju osjećaja, teško ju je zaustaviti, a posljedice nakon nje često su kobne. Iako je ljubav između Undine i Christopha zbilja na trenutke izgledala toliko zanesenjački, a samim time se ne može reći ni da je nedostajalo kemije, ipak je nešto ostalo nedorečeno. Je li to redateljski svjesno urađeno samo kako bi se naglasilo da će ljubavi dvaju različitih svjetova uvijek osta(ja)ti nedorečene, teško je reći (nemoguće je ne prisjetiti se u tom trenutku „Oblika vode“ i jedne posve druge i itekako romantičarske teze u kojoj je ljubav jača od svih prepreka, pa makar one bile i različiti svjetovi). Međutim, čak i ako se zanemari činjenica da je film bez predznanja o Undini gotovo nemoguće razumjeti, u svega sat i pol trajanja ljubav, a s njom i radnja, nekako su se uspjele – ironično – razvodniti.

Ljubavna drama

Njemačka, 91 min.

Režija: Christian Petzold

Glumci: Paula Beer, Franz Rogowski

15-godišnji Quodrat odrasta u sovjetskom sirotištu u Kabulu 80-ih. Između svakodnevnih trzavica i druženja s drugim dječacima, Quodrat mislima luta u svijet Bollywooda. Šarenilo i maštanja da će i on postati glumac isprepliću sa stvarnošću. Iako je radnja na trenutke prespora, zanimljivo je gledati kako su se mladi glumci, mahom amateri, odlično snašli pred kamerama.

Drama

Danska, Afganistan, 90 min.

Režija: Shahrbanoo Sadat

Glumci: Quodratollah Qadiri, Anwar Hashimi

Sophia Loren je Madame Rosa koja je na nagovor svoga prijatelja liječnika pristala udomiti Momu, problematičnog dječaka koji ju je ranije i opljačkao. Na početku je njihov odnos pun nesnošljivosti, ali se sve više produbljuje kako se oni jedno pred drugim otvaraju i postaju ranjiviji. Sjajna gluma i jednostavna radnja bez dodavanja bespotrebnih detalja stvorili su lijepu i pitku filmsku priču.

Drama

Italija, 91 min.

Režija: Edoardo Ponti

Glumci: Sophia Loren, Ibrahima Gueye

Boris Arkadjev je stand-up komičar 80-ih godina u SSSR-u. Svaki njegov komad prolazi cenzuru i koliko god da je u redu s tim, sve ga više i dublje frustrira. U društvu pak uživa status važnog člana zajednice te dežurnog šaljivca. Veći dio filma čine nezanimljivi dijalozi, a nastojanje da se depresijom pojedinca prikaže doba komunizma postigao se samo dojam nedorečenosti.

Biografska drama

Češka, Rusija, 100 min.

Režija: Michael Idov

Glumci: Yuri Kolokolnikov, Vilma Kutaviciute

David Fincher objavio je svojih 26 najdražih filmova. Među njima su “Butch Cassidy and the Sundance Kid” Georgea Roy Hilla, “Kineska četvrt” Romana Polanskog, Coppolin “Kum 2”, Kubrickov “Dr. Strangelove”, Scorsesejev “Taksist”, potom “Dobro došli, gospodine Chance” Hala Ashbyja, kultni SF horor "Alien" Ridleyja Scotta, "Prozor u dvorište" velikog Alfreda Hitchcocka, Spielbergove “Ralje”, “Lawrence od Arabije” Davida Leana, naravno tu je i “Građanin Kane” Orsona Wellesa, pa “Božanstveni dani” Terrencea Malicka, “Egzorcist” Williama Friedkina, “Zelig” Woodyja Allena, “, “Mjesec od papira” Petera Bogdanovicha, “Svi predsjednikovi ljudi” Alana J. Pakule, “8½” Federica Fellinija, “Pobješnjeli Max” Georgea Millera... Sve u svemu, ne previše maštovit ni intrigantan izbor, FIncheru se sviđaju filmski klasici, uglavnom američke proizvodnje, bez “izleta” na daleki istok.

Kate Winslet oborila je rekord Toma Curisea u trajanju podvodnog snimanja dok je snimala “Avatar 2” u režiji Jamesa Camerona, a da to nije znala. Dosadašnji Cruiseov rekord izbnosio je šest minuta u filmu “Nemoguća misija: Otpadnička nacija pod vodom”, a Kate Winslet zadržala je dah čak sedam minuta i 14 sekundi. Tijekom intervjua za Entertainment Tonight rekla je kako su je do snimanja te scene došlo nakon četiri tjedna intenzivnog treninga. Inače, sve što se zasad zna o njezinu liku u Avataru 2, koji će u kina doći u prosincu 2022., jest da će glumiti vodeno biće.