U 88. godini u Podgorici je preminuo poznati crnogorski pjesnik i prozaik, akademik Jevrem Brković. Autor je iznimno brojnih pjesničkih zbirki, a pisao je i dnevničku prozu, publicističke knjige, drame, eseje... ali i romane kao što su to “Pantelej na drijenu”, koji mu je izašao u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, “Monigreni”, “Kamenštaci” i “Ljubavnik Duklje”.
Dobitnik je brojnih crnogorskih nagrada. Iako je u Hrvatskoj često boravio i u vrijeme Jugoslavije, kada je bio redovan gost Goranova proljeća uz tada najveća pjesnička imena poput Vesne Parun i Desanke Maksimović, u Hrvatsku je emigrirao spašavajući goli život početkom 1990-ih, putujući preko Albanije i Slovenije sve do Zagreba. Tih je prognaničkih godina objavio i zbirke “Revolver pod jastukom” i “Pjesnik s potjernice”. Oštro se suprotstavljao Miloševićevoj politici koja je srpske i crnogorske snage koristila za napade na Hrvatsku. “Dubrovniče, oprosti” tek je jedna u nizu njegovih pjesama kojima je pokušao obraniti crnogorsku čast. Za gotovo desetogodišnjeg boravka u Hrvatskoj i Zagrebu napisao je i ciklus pjesama “Zagrebačke pjesme”. Pokretao je brojne časopise i novine, a polemike i komentare objavio je u knjigama “Anatomija morala jednog staljiniste”, “Lideri, udbaši, generali” ili “Unakaženo lice demokratije”.
Bio je i meta fizičkih napada (u jednome od njih ubijen je njegov vozač i tjelesni čuvar, a Brković je bio teško pretučen). Bio je aktivan i u crnogorskom PEN-u, a bio je i među osnivačima Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, kojom je i predsjedavao. Bavio se i lutkarskim kazalištem, a njegova su djela prevođena na brojne jezike. Brković je bio i član Društva hrvatskih književnika.
Istina je, čovjek je stvarno imao hrabrosti kao rijetko tko u tim vremenima. Na žalost Crna Gora opet ide u krivom smjeru.