Salzburg je jedinstven i prelijep u svako doba pa je tako i doček Nove godine s desecima tisuća Salzburžana, turista i došljaka sa svih strana svijeta posebno iskustvo. Noć u kojoj smo zakoračili u dvadesete godine 21. stoljeća bila je nad Salzburgom hladna i vedra pa je utoliko blistaviji bio veličanstveni vatromet čija se tutnjava nadglasavala sa zvonjavom svih salzburških tornjeva. Kap u toj veseloj rijeci srdačnih ljudi bili su i glazbenici Zagrebačke filharmonije.
Nastupili četvrti put
Ali, na samu Novu godinu ujutro oni su vodili glavnu riječ zadajući početnu notu 2020. godini na jednoj od najpoznatijih i najprestižnijih svjetskih glazbenih pozornica u velikoj dvorani Festspielhausa. Nakon tri uzastopna nastupa od 2016. do 2018., Zagrebačka je filharmonija 1. siječnja 2020. već četvrti put dobila priliku i čast otvoriti salzburšku glazbenu godinu Novogodišnjim koncertom. Za to je svakako zaslužan i donedavni šef-dirigent David Danzmayr, rođeni Salzburžanin. Pod njegovim dirigentskim vodstvom ova sjajna prilika na najbolji je način iskorištena ne samo da se publika zabavi očekivanim prigodnim programom, nego da se i vrlo zahtjevnim i ozbiljnim djelima filharmonijski orkestar pokaže u najboljem svjetlu. Ta je kombinacija postignuta vrlo domišljatom programskom koncepcijom pod naslovom “Strauss susreće Straussa”. Okvir koncerta činile su skladbe, polke, valcer i marševi oba Johanna i Josefa Straussa, dok se u sredini, na kraju prvog i početku drugog dijela, u šećernu vunu bečkih Straussova odlično uklopio Richard Strauss, veliki njemački skladatelj koji s valcerskom dinastijom nema nikakve veze. Barem ne rodbinski, ali umjetnički svakako u svom “najbečkijem djelu”, operi “Kavalir s ružom”. Upravo suita iz tog djela oduševila je publiku nakon pauze, a ovacije na kraju prvog dijela dobila je još jedna umjetnica rođena u Salzburgu, oboistica svjetske karijere i ugleda Clara Dent-Bogány.
Ona je bila solistica u dražesnom Koncertu za obou i orkestar koji je Richard Strauss u ljeto 1945. skladao kao jedno veliko olakšanje i ponovni izlazak sunca nakon ratne kataklizme.
Već od prvog takta prve točke zagrebački je orkestar ispunio veliku dvoranu sjajne akustike plemenitim i toplim zvukom, a zanimljivosti i iznenađenja bilo je i u onom “valcerskom” dijelu programa. “Pizzicato-polka” koju su zajednički skladali Johann Strauss mlađi i njegov brat Josef svira se vrlo često i na novogodišnjim koncertima Bečke filharmonije u Musikvereinu. Svirala ju je i Zagrebačka filharmonija u prvom dijelu svog Novogodišnjeg koncerta u Salzburgu. Utoliko je zanimljivije bilo čuti doista rijetko izvođenu, a jednako duhovitu kasniju Johannovu “Novu pizzicato-polku”.
Reklama za predsjedanje
U predvorju Festspielhausa publika je darivana paketićima hrvatske lavande i zagrebačkim licitarskim srcima, uz plakate s logom predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske unije. Tu je političku činjenicu, čestitajući publici i svojim sugrađanima Novu godinu u ime hrvatskog orkestra, istaknuo u svom kratkom govoru i maestro Danzmayr. Ujedno je, tim povodom, nakon što je koncert zaključen “Lijepim plavim Dunavom”, najavio i specijalni “malo slavenski taman” dodatak iz Hrvatske, što je sasvim dobar opis temperamentne Poskočice iz Istarske suite Natka Devčića.
Naravno, koncert nije mogao završiti bez pljeskanja uz Radetzkyjev marš, a Zagrebačka je filharmonija iz Festspielhausa ispraćena stojećim ovacijama.
Napomenimo na kraju da je barem tisuću ljudi za ovaj koncert Zagrebačke filharmonije u Salzburgu platilo i one najskuplje ulaznice od tisuću kuna – tek toliko da ne zaboravimo koliko smo u stvarnom svijetu još uvijek daleko od Europe u kojoj tako sjajno sviramo i kojom tako ponosno predsjedamo.
