Novi ravnatelj Drame HNK u Zagrebu Ivica Buljan režira Krležina "Vučjaka", čija je premijera najavljena za 30. prosinca.
Koju verziju "Vučjaka" postavljate u HNK?
Zadnju redakturu teksta. Odabir je amblematski za Dramu HNK kakvu vidimo Dubravka Vrgoč i ja. "Vučjak" je pogled u naše prostore kroz turbulentna vremena, ali i nebrušeni dijamant koji je u svojoj nesavršenosti prelijep jer glumcima nudi divlji materijal, toliko suvremen da podsjeća na najbolje današnje scenarije. Tu su i glumci, Alma Prica, Dragan Despot i Nina Violić, koje već dobro poznajem, ali i ansambl s kojim ću odsad raditi.
U Ljubljani ste režirali integralnu verziju "Gospode Glembajevih". Hoće li i s "Vučjakom" biti tako?
Svoje predstave stvaram u krležijanskoj histeriji između avangarde i psihoanalitičkog realizma. Zanima me kazalište drame i performansa, a s druge strane arheologija teksta. Odabir "Glembajevih" i "Vučjaka" može djelovati kao bijeg od sadašnjosti. Krleža je lijevim političkim angažmanom i literarnim eksperimentima obilježio XX. stoljeće u Hrvatskoj, od rasapa Austro-Ugarske monarhije, preko Kraljevine do Titove Jugoslavije. "Vučjak" je brehtijanski spoj epske drame sa psihologijom kasnijeg razdoblja. Vibrira između romantizma Krešimira Horvata i neuroza gradskog i seoskog društva kojim upravljaju animalni instinkti. Motiv osamljenog buntovnika proveden je kroz melodramu, krimić, sve do socijalne drame. "Glembajeve" sam postavio integralno, "Vučjaka" smo funkcionalno skratili. Scenografiju radi Aleksandar Denić i predstavlja univerzalno mjesto poput Twin Peaksa sa strastima, intrigama, prijevarama i ubojstvima.
"Vučjak" je praizveden 30. prosinca 1923. u HNK. Hoće li datum vaše premijere biti jedina sličnost s tom Gavellinom predstavom?
Horvat bježi iz mreže nemogućeg kaosa velegrada na selo, gdje kani razriješiti svoju neurozu, ali tek tamo ga problemi udaraju u rudimentarnom obliku. Krleža piše "Naše selo je Centralna Azija, kmetovski mentalitet". Sve započinje lešom u haustoru novinske redakcije. U "Vučjaku" haraju zelenokaderaši, dogodilo se ubojstvo u mlinu, govori se o Marijaninim poganskim orgijama. "Vučjak" je eklektičan, pučka erotska drama kakvu poznajemo kod Fassbindera, priča iz novinarske redakcije i enigmatičnog sna. Igramo zadnju verziju teksta s Evom koja ubija Panteliju i odvodi Horvata u Ameriku. Apsolutno je tarantinovska.
Krleža u "Vučjaku" piše o rasapu pojedinaca i društva. Je li po tom slomu "Vučjak" aktualan?
Aktualnost "Vučjaka" zamjetna je u hrvatskom i europskom kontekstu. Raspad Habsburške Monarhije budio je nade koje je nova država odmah rušila. Krleža u zelenokaderašima vidi revolucionarni potencijal s odjecima Oktobarske revolucije. Kaos iz vremena neposredno prije i poslije Velikog rata odražava se u likovima zbunjenih nacionalnih romantičara. U okruženju opasnih namjera, kazalištu manjka epskih tema.
Glumačka je podjela zanimljiva, pogotovo izbor Silvija Vovka za Horvata.
Horvat traži mladog interpreta koji je nježan, rastrgan između ideala i života u okruženju u kojemu se ne mogu ostvariti. Ovisnik je kojeg užici bacaju s tračnica, domaći Hamlet, mističan i romantičan. Silvio Vovk je poseban glumac kojeg sam želio režirati. Erudit je, samoprijegoran, predano se bavi glumom.
Je li Krleža dosta zastupljen na hrvatskim pozornicama?
Jedna kritičarka pokušala je dokazati kako se Krleža previše izvodio u zadnja dva desetljeća. Broj premijera nije mjerilo odnosa prema Krleži. On kritizira ograničenosti. Lokalpatriotizam i nacionalizam su ozbiljne smetnje, ti zidovi pritišću mozak kao i svaka opasna dogma. Ostaci rata i nezaposlenost ljude vode u ekstremizam, osjećaju se zaštićeno u kolektivu. To je razlog zašto Krleža nije unisono prihvaćen u Hrvatskoj.
>> Krležin "Vučjak" devedeset i jednu godinu od praizvedbe
Počeo je rasap HNK....