Kažu da je u Rijeci 1909. snimljen prvi hrvatski igrani film, da je riječki klub Husar bio prvi disko-klub u ovom dijelu Europe, a riječki Parafi bili su prvi naš punk-bend. Bila je Rijeka i centar naftne industrije, proizvodila je šećer za veći dio Europe, proizvela je torpedo pa i prvu podmornicu za znanstvena istraživanja, ali teško da se Rijeku i Hrvatsku, sve do pojave Mate Rimca, moglo povezati s proizvodnjom automobila.
Ipak, ne tako poznata i pomalo maglovita priča o Riječanima braći Eugeniju i Oscaru Jankovitsu kaže da su oni 1937. dizajnirali, konstruirali, proizveli i testirali prvi automobil u Hrvatskoj. Riječ je o Alfa Romeu 6C 2300 Aerospideru, u svijetu danas poznatom i kao Alfa Jankovits. Bilo je to prvo vozilo na svijetu s kvakama i svjetlima uklopljenima u karoseriju, prvi s upravljačem po sredini, prvi s motorom postavljenim centralno straga, prvi s vodoravno postavljenim hladnjakom, a postizao je respektabilnu brzinu od 230 km/h.
Taj auto prvi je imao aerodinamiku koja sprečava podizanje prednjeg dijela i mogao je i trebao biti prekretnica u autoindustriji, ali zbog vrtloga povijesnih zbivanja nije pa se tek od relativno nedavno možemo diviti i geniju braće Jankovits.
Divi im se i ekipa riječkog HNK, koja je proteklog vikenda premijerno izvela predstavu “Alfa Romeo Jankovits” Laure Marchig, u režiji Tommasa Tuzzolija, o toj braći i njima u čast.
“Čim sam dobio na čitanje prvu skicu teksta Laure Marchig, odmah me obuzela snaga ove nevjerojatne istinite priče o braći Jankovits. S jedne strane osjeti se žar, vitalnost i entuzijazam grada, a s druge tragične posljedice Drugog svjetskog rata. Priča je nevjerojatna pomislimo li da su dva brata, pokrenuta strašću, uspjela sama u četiri godine, od 1935. do 1939., stvoriti primjer jedinstvenog automobila, iznimno važnog za napredak aerodinamike. I unatoč tome što ih je ratni vihor svladao i promijenio njihov pogled na svijet, najprije su spasili svoju obitelj, a zatim sebe. Iz Rijeke su pobjegli u Trst, i to svojim automobilom u noći na Badnjak 1946. Njihov ostvareni san o automobilu postaje san o spasenju, ali i odvajanju od domovine”, kazao je Tommaso Tuzzoli, redatelj predstave koju izvodi talijanski ansambl HNK Rijeke, pa dodao kako su sjećanja na ove događaje probudila upravo Eugenijeva djeca.
“Zaslužna je njegova kći Marisa, koja je u svoj dnevnik zapisala sve čega se sjećala, i Enrico, koji je sa samo šest mjeseci otišao iz Rijeke, a koji je prepisao očeve bilješke i pružio druge informacije o događajima. Zahvaljujući njihovom izravnom ili neizravnom svjedočenju te radu Laure Marchig, uspjeli smo ovu priču iznijeti na vidjelo”.
Naime, stara autopriča kaže da u industrijskom nadmetanju 1934. Audi pobjeđuje Alfu svojim monstruoznim Tipom A sa središnjim V12 motorom u Avusu pa navodno Mussolini naređuje Vittoriju Janu, mađarskom autogeniju tada na čelu Alfa Romea, da smjesta napravi novi V12 motor za trkaći P3. Pa ako je u priču doista i bio upetljan Mussolini, što nije dokazano, potpuno je nejasno zašto Jano šasiju automobila šalje u tada zabiti kutak na krajnjoj periferiji Italije – u današnju Rijeku. Tamo braća Jankovits, inače fanatični ljubitelji automobila i inovatori, u garaži u Ciottinoj sastavljaju jedan od najradikalnijih i najtajanstvenijih automobila ikad, danas poznat kao Jankovits Aerospider. Unatoč neiskustvu, uz konzultacije s Janom, a navodno čak i s Ferdinandom Porscheom i ocem aerodinamike Paulom Jarayem, sredinom tridesetih uspijevaju sastaviti automobil koji i danas izgleda kao futuristički koncept nastao šezdesetih godina. Prva verzija imala je otvorene kotače. Kasnije je “hrvatska Alfa” dobila središnje postavljen motor, farovi i kvake posve su integrirani u karoseriju, horizontalno postavljen hladnjak, blatobrane posve utopljene u ostatak nevjerojatno aerodinamične karoserije, sve neviđeno do tada. No malo je njih to zapravo i vidjelo jer 1937., netom nakon što je auto dovršen, njemački bolidi ostvaruju šesterostruku pobjedu usred Italije, u Monzi, Jano dobiva otkaz u Alfi, a braća prerađuju auto za cestovnu upotrebu i voze se Rijekom.
Po oslobođenju Rijeke, na sam Božić 1946., Eugenio, ne bi li izbjegao deportaciju, svojom Alfom bježi iz grada, pod gasom prelazi granicu prema Trstu i prolazi s dva metka u karoseriji koje je ispalila pogranična vojska. U Trstu su ga čekali Oscar, sa svojom suprugom Ericom Hartlieb, a kasnije im se pridružila i Eugenijeva supruga Waleska. Kako je auto bio sva imovina koju su imali, prodali su ga navodno nekom Amerikancu pa mu se gubi trag sve do 1967., kada ga u New Yorku kupuje kolekcionar automobila Colin Crabbe. Na kraju ga otkupljuje Georg Gebhard, koji je automobil 2008. potpuno rekonstruirao. Obavijena velom tajne, kontroverzna i nepoznata, ovo je postala jedna od najzagonetnijih Alfa svih vremena.
Što se tiče samog porijekla riječke braće, Laura Marchig za rijekadanas.com objasnila je da su bili unuci Marije Nagler, udane Jankovits. Maria ostaje udovica i udaje se za Eugena Fabicha, riječkog industrijalca, trgovca drvom, koji je bio i jedan od komitenata – nabavljača drva, za potrebe izgradnje Sueskog kanala. Nakon smrti Marijina sina Mattije, oca braće Jankovits, baka Maria i djed Eugen Fabich postali su Oscarovi i Eugenijevi skrbnici. Nakon propalog pokušaja studiranja inženjerske mehanike i dizajna na fakultetu Politecnico u Torinu, braća Jankovits vraćaju se u Rijeku i početkom 30-ih uspjet će nagovoriti djeda Fabicha da pretvori svoju tvornicu za preradu drva u garažu, Autorimessa Lampo. Garaža je mogla primiti više od stotinjak automobila, bila je, kaže Marchig, istodobno i automehaničarska radionica, a gospodin Fabich tada je postao i predstavnik Alfa Romea za cijelu našu regiju. Ostalo je povijest.
