Godinu dana nakon smrti velike hrvatske književnice Daše Drndić (umrla je u Rijeci nakon teške bolesti 5. lipnja 2018.) u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca praizvedena je predstava temeljena na njezinu autobiografskom romanu “Leica format” koji je 2003. objavio Meandar. Riječka kazališna uprava dugo je tražila umjetničku ekipu sposobnu za pretvaranje Dašina peckavog, proročkog i razgranatog dokumentarističko-memoarskog štiva u predstavu. Na kraju se rizik itekako isplatio.
Fabrio i Vježbanje života
Sudbina je htjela da je u isto vrijeme kada je u HNK trajala generalna proba “Leice”, u Guvernerovoj palači u sklopu Vriska odavana počast Nedjeljku Fabriju koji je preminuo dva mjeseca nakon Daše također u Rijeci. A baš je riječka adaptacija Fabrijeva romana “Vježbanje života” amblematska riječka predstava. I dok su se Fabrija s uspjehom dohvatili Darko Gašparović i Georgije Paro, u Dašinu slučaju tu su zadaću preuzeli Goran Ferčec kao autor adaptacije i dramaturg, Nataša Antulov kao dramaturginja i redateljica Franka Perković. I svoj zahtjevni posao obavili uzorno. Franka je pokazala kako se toplo može režirati predstava koja je lako mogla skrenuti u vulgarnu eksploataciju kompleksnog odnosa između Daše i Rijeke, a onda i u brutalnu dekonstrukciju mita o Rijeci kao neupitnom gradu rocka, tolerancije i različitosti. A Goran Ferčec je lucidno obradio (i obranio) Dašin tekst ne utišavajući njen pravednički gnjev, ali i dajući glas različitim osobnostima koje je Daša utkala u svoje romaneskno tkivo u rasponu od jasenovačkog logoraša Ilije Jakovljevića, preko njemačkog generala Gleisea von Horstenaua do srpskog filozofa Radomira Konstantinovića i Dašine najuže obitelji. Scenograf Igor Vasiljev brojne je likove (ima ih sedamdesetak) udobno smjestio na veliku pozornicu u metaforičnu konstrukciju koja priziva gospodarsku propast grada, a iskazala se i kostimografkinja Barbara Bourek maštovitim i točnim kostimima.
Parada kolektivne glume
Krajnjoj stiliziranosti predstave doprinijeli su i skladatelj Josip Maršić, oblikovatelj svjetla Alan Vukelić, oblikovateljica videa Judita Gamulin i suradnica za pokret Ivana Kalc. Na čelu discipliniranog glumačkog ansambla stajala je mudra i odmjerena Tanja Smoje kao Daša. A njoj uz bok dvadeset i troje glumaca, jedan bolji od drugoga. Bila je to brilijantna parada kolektivne glume u kojoj su se ipak nametnuli Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jelena Lopatić, Biljana Torić, Anastazija Balaž, Olivera Baljak, Ivna Bruck, Edi Ćelić, Denis Brižić, Dean Krivačić, Nikola Nedić, Giuseppe Nicodemo, Toni Kukuljica, Petar Baljak, Mario Jovev i Ena Jagec.
