1. Tenet (2020.)
Kada bi 2020. godina trebala neki film da je opiše, „Tenet“ bi bio jedan od favorita u toj utrci. Ne zato što je riječ o distopijskom filmu u kojem se čovječanstvo bori protiv nevidljivog, ali moćnog i razornog neprijatelja, nego zato što je sve što prosječan gledatelj (a kome su drugom namijenjeni filmovi u multipleks kinima) po izlasku iz dvorane može reći: „Što se ovdje upravo dogodilo!?“ Naravno, činjenica da prosječan gledatelj ne razumije u potpunosti novi film Christophera Nolana ne znači da film nije dobar. Međutim, evo zašto nije ni – dobar.
Protagonist, koji se i zove Protagonist (?), a kojeg osrednje dobro utjelovljuje J. D. Washington, tajni je agent koji je pozvan spriječiti veliki rat, točnije apokalipsu koja se sprema, i to s neprijateljima iz budućnosti. Naime, u budućnosti već postoje ljudi koji su usavršili tehnologiju koja može obrnuti entropiju ljudi i predmeta (sve bi izgledalo kao da je netko kliknuo dugme za premotavanje svijeta). Cilj ljudi iz budućnosti je malo-pomalo obrnuti entropiju cijelog sadašnjeg svijeta kako bi ga uništili.
Znak da se nešto opasno i strašno kuha u budućnosti ljudi u sadašnjosti doznaju kada pronađu ostatke inverznih metaka. Istražujući tijek putovanja tih metaka, Protagonist dolazi do spoznaje da ruski oligarh Sator surađuje s ljudima iz budućnosti i da će on zapravo biti taj koji će „aktivirati“ apokalipsu. Kako? Tako što će namjestiti algoritam pomoću devet predmeta koji su skriveni diljem Zemlje. Kako bi došao do njega, Protagonist se zbližava s njegovom ženom Kat, koja ga pak ne voli. Jedna tipična jamesbondovska priča koja je, doduše, do beskraja zakomplicirana.
Gledatelji su već naviknuti na to da je Nolan majstor nelinearnosti i u tom smislu ovdje je nadmašio samog sebe. Međutim, za razliku od njegova remek-djela „Mementa“, tog školskog primjera nelinearne radnje, u „Tenetu“ se napetost tijekom gledanja i želja za razrješenjem radnje zbog svih digresija i kompleksnosti vrlo brzo izgube. Svi ti sporedni likovi, uključujući i „glavnog sporednog“ Neila (R. Pattinson), sa svojim nejasnim pozadinama i pričama samo doprinose tom osjećaju. Razočaranje se povećava i zbog odabira glazbe. Nekako se s Nolanovim filmovima očekuju i zvuci maestralnog Hansa Zimmera, kojih u „Tenetu“, nažalost, nema. Umjesto da teče zajedno s radnjom filma, glazba je ovdje samo dodatna distrakcija.
Ipak, akcijske scene, a posebice one u kojima dvije trupe vojnika (jedna je „normalna“, a druga inverzna) zajedničkim snagama sprečavaju apokalipsu neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Dakle, bez obzira na pad u odnosu na posljednje mu uratke, činjenica je da je Christopher Nolan jedan od najvećih autora blockbustera čiji će filmovi uvijek biti gledani, ma kako nerazumljivi bili. Ako ništa, zato što su važan dio popularne, ako ne i opće kulture.
ZF akcija, SAD, 150 min.
Režija: Christopher Nolan
Glumci: J. D. Washington, Robert Pattinson
2. Bijesan (2020.)
Velika želja za povratkom u kina i zvučno ime ne znače uvijek dobitnu kombinaciju. R. Crowe ovdje je bio samo dobar marketinški trik jer čak ni on nije uspio izvući nešto od ovog uratka. Jedina emocija koju ima na licu je ljutnja. Da, film i započinje pričom o ljutitim ljudima, ali jedan oskarovac to može i treba puno bolje. Loš scenarij i toliko nerealne scene od trilera su napravile pravu parodiju.
Akcijski triler, SAD, 90 min
Režija: Derrick Borte
Glumci: Russell Crowe, Caren Pistorius
3. Beasts That Cling to the Straw (2020.)
Već neko vrijeme, a posebice nakon „Parazita“, s velikim se zanimanjem prati što će se skuhati u kuhinji južnokorejske kinematografije. Ovaj uradak samo ide u prilog tome. U filmu se paralelno prati više priča koje se na kraju isprepletu zbog torbe pune novca. Sjajan scenarij, specifičan humor, tarantinovski štih s azijskom estetikom recept su za pravu filmsku poslasticu.
Krimi-drama, Južna Koreja, 138 min.
Režija: Kim Yong-hoon
Glumci: Jeon Do-yeon, Jung Woo-sung
4. Noina zemlja (2019.)
Bolesni Ibrahim sa sinom Omerom odlazi u rodno selo kako bi ga se kad umre pokopalo ispod drveta za koje tvrdi da ga je posadio prije 50 godina. Mještani pak vjeruju da ga je posadio prorok Noa. Kroz sukobe s njima, ali i mnoge statične i monotone scene razrješava se vječita tema sukoba oca i sina. Na trenutke spor film koji se s tu i tamo zaplete u ponavljanje svog uglavnom dobrog scenarija.
Drama, Turska, 139 min.
Režija: Cenk Ertürk
Glumci: Ali Atay, Haluk Bilginer
Ja kad nemam pojma o cem pricam☝️☝️