Tik-tak

I što sada napisati? Način pripovijedanja i stil, izvrstan. Priča? Bez ikakve logike. Nije jasno zbog čega svaki stan koji gospodin Samet iznajmi ima hrpetinu analognih satova po zidovima. Nije jasno ni kako se dogodilo da i u novom stanu kojeg je kupio postoji sva ta sila satova („Prije večeri je sve satove prijašnjih vlasnika stana bacio na otpad i zamijenio ih digitalnim satovima.“). Ako su vlasnici emotivno vezani za satove (obiteljsko nasljeđe) zašto su ih uopće ostavili po zidovima nakon prodaje stana? A kraj priče? Pa u redu, gospodin Samet je doživio infarkt. Je li sve samo sanjao? Je li završio u bolnici? Je li se probudio negdje na nebu? To zna samo pisac priče. Ideja autora je vjerojatno bila dobra, ali je nije znao tekstualno realizirati. Sportski, rekli bismo – loša realizacija, bez zabijenog gola.

Mislio sam napisati da je priča odlična i da je Amir ušao u "Zonu sumraka", kad ono, umjesto velikog finala, bezvezan nedovršeni završetak. Možda se stvar spasi, kada iduće godine stigne nastavak "Tik-tak II" - Amir uzvraća udarac!